Job pokazuje da je ponekad i bezbožnicima dobro.

¹Nato odvrati Job: ²»Ah, poslušajte ipak mirno moju riječ! I neka mi to bude od vas utjeha! ³Dopustite mi da govorim! Kad izgovorim, možeš mi se narugati. ⁴Je li moja tužba protiv ljudi, i zašto da duh moj ne bude nestrpljiv? ⁵Slušajte me, zapanjite se, stavite ruku na usta! ⁶Kad pomislim na to, hvata me strah, zadršćem u cijelom tijelu. ⁷Zašto zlikovci ostaju na životu? Zašto ostare i obogate se? ⁸Zdrav stoji njihov mlad naraštaj pred njima, s njima, i njihovi potomci pred njihovim očima. ⁹Sigurne su od pogibelji njihove kuće, Božji prut nije nad njima. ¹⁰Bikovi njihovi skaču i ne promašuju, njihove krave tele se i ne jalove se. ¹¹Ispuštaju kao janjce djecu, veselo poskakuju njihovi mališani, ¹²pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uz sviralu. ¹³Provode u sreći svoje dane i silaze u miru u podzemni svijet. ¹⁴A Bogu su ipak rekli: Idi od nas! Ne ćemo ništa znati za tvoje putove. ¹⁵Tko je Svemogući da mu služimo? Što nam koristi da mu se molimo? ¹⁶Pa nije li sreća u njihovoj ruci? Daleko je od mene mišljenje bezbožnika! ¹⁷Koliko se puta gasi život grješnikâ, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u svome gnjevu. ¹⁸Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah što ga raznosi vihor. ¹⁹Bog prištedi njegovoj djeci nevolju? On plaća njemu samomu da osjeti. ²⁰Vlastitim očima mora vidjeti svoju nesreću; mora sam piti gnjev Svemogućega. ²¹Što mu je stalo, kako je njegovoj kući poslije njega kad se broj njegovih mjeseci završio? ²²Ali smije li se Boga učiti mudrosti, njega koji sudi u nebeskim visinama? ²³U potpunoj snazi netko umire, bez brige i zadovoljan. ²⁴Njegove su posude pune mlijeka, dobro je uhranjena moždina njegovih kostiju. ²⁵Drugi umire u gorkom jadu, nikada nije okusio sreće. ²⁶Obojica sad leže zajedno u prahu, obojicu prekriva trulež. ²⁷Eto, znam vaše misli, spletke što ih smišljate protiv mene. ²⁸Mislite: gdje je kuća kneza, i gdje je šator u kojem su stanovali bezbožnici? ²⁹Niste li ikada pitali za savjet putnike? A za njihove znakove ne ćete ipak znati. ³⁰Za dan nevolje ostaje pošteđen zlikovac, a na dan gnjeva odvede se. ³¹Tko će ga u oči ukoriti za njegov život, tko će mu vratiti što je počinio? ³²Isprate ga još do groba i pobrinu se za grobni spomenik. ³³Blago leže na njemu grude doline. Idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni. ³⁴Pa me htjedoste tješiti ništavilom? Od vaših prigovora preostade samo prijevara.«