Elihu se obraća Jobu kako bi ga poučio o načinu Božjega postupanja

¹Čuj dakle, Jobe, moj govor! Svima mojim riječima posudi svoje uho! ²Evo, već otvorih svoja usta; moj jezik neka govori krepko! ³Moje riječi proizlaze iz iskrena srca; usne moje govore čistu istinu. ⁴Duh me je Božji stvorio; dah me je Svemogućega oživio. ⁵Ako možeš, opovrgni me! Pripravi se! Stani mi nasuprot! ⁶Eto, pred Bogom vrijedim toliko koliko ti; i ja sam od gline napravljen. ⁷Eto, preda mnom te ne treba strašiti tjeskoba! Ne će te tištiti od mene neki pritisak! ⁸A sada ti veliš preda mnom – posve sam jasno čuo te riječi: ⁹Čist sam, bez pogrješke, pravedan sam i bez krivnje. ¹⁰On (Bog) traži samo izlike protiv mene, vidi u meni svojega neprijatelja. ¹¹Noge je moje nategnuo u klade, pazi na sve moje staze.« ¹²Ovdje nemaš pravo! Pa ti odgovaram; jer je Bog više negoli čovjek! ¹³Kako se možeš prepirati s njim: »Ne odgovara on čovjeku na svaku riječ!« ¹⁴Na jedan način govori Bog i na dva; ali se ne pazi na to. ¹⁵U snu, u noćnoj prikazi, kad tvrd san padne na ljude, kad drijemaju na postelji i ¹⁶tada otvara uho ljudima i straši ih opomenom, ¹⁷da odvrati čovjeka od njegova djela, da ga očuva od oholosti. ¹⁸Tako čuva njegovu dušu od podzemnoga svijeta, njegov život od smrti strijelom. ¹⁹Na njegovoj ga postelji opominje bolima, boj jednako bjesni u njegovim udovima. ²⁰Njegovo stanje ogadi mu kruh i njegovoj duši jelo najmilije. ²¹Tijelo njegovo opada, ne vidi ga se više; vide se kosti njegove koje se prije nisu vidjele. ²²Duša se njegova približava grobu, njegov život carstvu mrtvih. ²³Onda stane pred njega glasnik Božji, posrednik, jedan od tisuća, da opomene čovjeka na njegovu dužnost, ²⁴tada mu se Bog smiluje. Rekne: izbavi ga! Ne treba silaziti u grob, dobio sam već otkup. ²⁵Tada zasja njegovo tijelo više nego u mladosti; tada se on vrati u dane mladenačke snage. ²⁶Vapi k Bogu i on mu je milostiv, daje mu da u veselju gleda njegovo lice; tako on vrati čovjeku njegovo pravo. ²⁷Pred narodom progovori i zapjeva: bio sam sagriješio i nepravdu činio, ali mi Bog nije uzvratio. ²⁸On je izbavio moju dušu da ne ode u grob; život se moj veseli svjetlosti. ²⁹Eto, sve to čini Bog dvaput, triput čovjeku, ³⁰da otrgne njegovu dušu od groba, da mu svijetli svjetlost živih. ³¹Jobe, pazi! Slušaj me! Šuti da ja govorim! ³²Ali ako imaš dokaza, iznesi mi ih! Govori! Rado ću ti dati za pravo. ³³Ako li nemaš, slušaj ti mene! Šuti! Naučit ću te mudrosti.