Elifaz opominje Joba da se obrati

¹Zovi dakle ako ti se tko odazove, i kojemu ćeš se od anđela obratiti. ²Bezumnika ubija samo njegova zla volja. Luđaka usmrćuje njegov inat. ³Vidje li luđaka: bio se tvrdo ukorijenio. Ali se najednom sruši njegova kuća. ⁴Bez pomoći ostadoše njegova djeca; satrše ih na vratima bez branitelja. ⁵Gladni pojedoše što je on žeo; usred trnja to sebi uzimaju. Žedni čeznu za njegovim posjedom. ⁶Jer nesreća ne niče iz zemlje, i nezgoda ne izlazi iz praha. ⁷Ne, čovjek se rađa za patnju, kao što ognjene iskre vrcaju uvis. ⁸Ali ja bih pošao k Bogu, pred Boga bih iznio svoju stvar. ⁹Njegovo je upravljanje veliko i neshvatljivo, puno čudesa što ih nitko ne izbroji. ¹⁰Spušta dažd na zemlju, izlijeva vodu na polja. ¹¹Ponižene podiže uvis, žalosne uzvisuje k sreći. ¹²Planove lukavih uništava, njihove ruke ništa potpuno ne završe. ¹³Mudre hvata u njihovu lukavstvu, sruši se plan lukavih. ¹⁴Po bijelom danu nailaze na mrak i u podne pipaju kao po noći. ¹⁵Iz njihovih ralja on trga porobljenoga, spašava siromaha čovjeka iz ruku silnika. ¹⁶Slabomu procvate nova nada, a zloća mora zatisnuti svoja usta. ¹⁷Eto, sretan čovjek koga Bog upućuje! I zato ne odbacuj opomene Svemogućega! ¹⁸Kad on rani, on i zavija; kad udara, njegova ruka i iscjeljuje. ¹⁹U šesterostrukoj potrebi izbavit će te, u sedmoj te se ne će zlo dotaći. ²⁰U gladi će te otkupiti od smrti, u ratu od mača. ²¹Od biča jezika bit ćeš sakriven; dođe li i pustoš, ne ćeš znati za strah. ²²Smijat ćeš se pustoši i gladi, ne ćeš se bojati zemaljske zvjeradi. ²³Jer ćeš s poljskim kamenjem biti u savezu, i zvjerad će biti s tobom u miru. ²⁴Tada ćeš vidjeti da je mir u tvojemu šatoru, uredit ćeš svoju kuću, i ne će ti ništa nedostajati. ²⁵Vidjet ćeš kako ti se množi broj djece, tvoj će porod rasti kao trava na njivi. ²⁶U sitoj starosti sići ćeš u grob, kao što se snopovi žita kupe u vrijeme zrelosti. ²⁷Eto, pretražismo to; tako je; a ti poslušaj i razumij! Job se tuži da trpi više nego što je zaslužio.