Job
7,3
Tako mi postadoše baštinom mjeseci puni jada; moj su dio bile noći nevolje.
Kontekst
1 Nije li u mučnom radu čovjek na zemlji? Nije li život njegov sudbina nadničara?
2 Jednak robu što uzdiše za sjenom; jednak najamniku što još čeka plaću?
3 Tako mi postadoše baštinom mjeseci puni jada; moj su dio bile noći nevolje.
4 Kad legnem na počinak, mislim kad ću ustati? Kad će proći noć? I prevrćem se bez pokoja dok ne osvane jutro.
5 Tijelo je moje odjeveno u trulež, koža je moja slična zemljanoj kori; još malo i raspuknut će se.
