Sluge Božjega gnjeva

¹Trubite u trubu na Sionu! Trubite na uzbunu na mojoj svetoj gori! Da zadršću svi zemaljski stanovnici. Jer dolazi Gospodnji dan. Jest, on je blizu! ²Dan tame i mraka. Dan oblaka i vihora. Kako se zora razastire povrh gora tako dolazi narod, velik i silan, kakva nije bilo prije, a niti će ga poslije kad biti do godina najdaljih naraštaja. ³Pred njim proždire oganj. Za njim ližu plamenovi. Kao edenski vrt leži pred njim zemlja, a za njim tužna pustinja. Ništa ne uteče od njega. ⁴Čine se kao konji. Trče kao konjanici. ⁵Topoću i skaču kao kola preko vrhunaca gora. Kao praskajući plamenovi sažižu strnjiku. Kao silna vojska, spremna za boj. ⁶Pred njima zadršću narodi. Crveno se zažare sva lica. ⁷Navaljuju kao junaci. Kao ratnici penju se na zid. Svaki ide svojim putem. Ne odstupaju sa svojih staza. ⁸Jedan drugoga ne tiska. Svaki stupa svojom stazom. I među strijelama prodiru bez zastajanja. ⁹Udaraju na grad, trče po zidovima, penju se na kuće i kao lupeži ulaze kroz prozore. ¹⁰Pred njima se trese zemlja, drmaju se nebesa. Sunce i mjesec pomrače, svjetlost se zvijezda ugasi. ¹¹I Gospodin drma svojim glasom pred svojom vojskom. Jer je njegova vojska vrlo velika, mnogobrojni su izvršitelji njegove riječi. Jest, velik je Gospodnji dan i vrlo strašan. Tko će ga podnijeti? ¹²Ali i sada još govori Gospodin: »Svim srcem obratite se k meni posteći, plačući i tugujući!« ¹³Razderite svoja srca, a ne haljine! Obratite se Gospodinu, svojemu Bogu! Jer je on milostiv i milosrdan, strpljiv i bogat milosrđem, i požali nesreću. ¹⁴Tko zna ne će li opet požaliti, tako da vam ipak još ostane njegov blagoslov, te imate žrtvene prinose i naljeve za Gospodina, svojega Boga? ¹⁵Trubite u trubu na Sionu! Zapovjedite sveti post! Sazovite svečanost! ¹⁶Saberite narod! Posvetite općinu! Sazovite starce! Saberite djecu i nejačad! Zaručnik neka iziđe iz svoje sobe, zaručnica iz svoje odaje! ¹⁷Između trijema i žrtvenika neka plaču svećenici, Gospodnje sluge, i neka mole: »Smiluj se, Gospodine, svojemu narodu! Ne daj svoju baštinu pod sramotu, da joj se rugaju neznabošci! Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?« ¹⁸Tada je revnovao Gospodin za svoju zemlju i smilovao se svome narodu. ¹⁹I Gospodin je odgovorio svome narodu: »Evo, ja vam šaljem žita, vina i ulja da se time nasitite! Više vas ne dajem pod sramotu među neznabošcima. ²⁰Sjevernoga ću neprijatelja protjerati od vas, odagnat ću ga u suhu i pustu zemlju, njegovu prednju četu u istočno more, njegovu zadnju četu u zapadno more, da se podigne od njega smrad raspadanja i da nestane njegova truleža. Jest, velike ću stvari učiniti.« ²¹Zemljo, ne boj se! Raduj se i veseli se! Jer je Gospodin učinio velike stvari. ²²Ne bojte se, poljske životinje! Jer su opet zelena pasišta u pustinji. Drveće opet nosi svoje plodove. Smokva i vinova loza daju svoj rod. ²³I vi, djeco Siona, radujte se i veselite se u Gospodinu, svome Bogu, jer vam daje dažd u pravoj mjeri, spušta vam ranu i kasnu kišu kao prije. ²⁴Tada se opet gumna napunjaju žitom. Kace se prelijevaju od vina i ulja. ²⁵»Ja ću vam nadoknaditi godine kojima su urod izjeli skakavac, žderalica, ljupilac i grizac, moja velika vojska koju sam poslao na vas. ²⁶Imat ćete jela u izobilju i bit ćete siti, i slavit ćete ime Gospodina, svojega Boga, koji je učinio čudesne stvari na vama. I nikada se više ne će osramotiti moj narod. ²⁷Tada ćete spoznati da ja boravim usred Izraela i da sam ja, Gospodin, vaš Bog, a inače nitko. I nikada se više ne će moj narod osramotiti.