Jonina propovijed u Ninivi i njezin uspjeh

¹Opet dođe Joni Gospodnja riječ: ²»Ustani, idi u Ninivu, veliki grad, i održi mu propovijed koju sam ti naložio!« ³Jona ustade i ode u Ninivu po Gospodnjem naputku. Niniva je bila nekoć silno velik grad, tri dana hoda dug. ⁴Jona poče dakle obilaziti grad jedan dan hoda, i propovijedao je: »Još četrdeset dana i Niniva će propasti!« ⁵Ninivljani povjerovaše Bogu, oglasiše post i obukoše se, veliki i mali, u pokorničke haljine. ⁶Vijest o tom dopre i do kralja u Ninivi. Tada on usta sa svojega prijestolja, skine sa sebe svoj plašt, zamota se u pokorničku haljinu i sjede u pepeo. ⁷Onda dade oglasiti u Ninivi: »Zapovijed kralja i njegovih knezova: Ljudi i životinje, goveda i ovce ne smiju okusiti ništa! Ne smiju ići na pašnjak i na pojilište, ⁸nego se moraju – čovjek i stoka – pokriti haljinama žalosti! Neka se glasno zaziva Bog, i neka se svaki okani svojega zla puta i opakoga djela svojih ruku! ⁹Možda se opet umilostivi Bog i odustane od svoga ljutoga gnjeva, tako da ipak ne izginemo.« ¹⁰Kada Bog vidje njihova djela, da se naime okaniše svojega zla puta, sažali se Bog zbog nesreće kojom im je bio zaprijetio, i ne učini je.