# Judita 7

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Opsjedanje Betulije

**1** Drugoga dana zapovjedi Holoferno svojoj vojsci i svem mnoštvu onih koji su mu se bili pridružili kao pomoćnici za borbu da krenu prema Betuliji, zauzmu prijelaze gorskog područja i otpočnu rat protiv sinova Izraelovih.
**2** Toga dana podigli su se svi muškarci sposobni za ratovanje. A bilo je sto sedamdeset tisuća pješaka ratnika i dvanaest tisuća konjanika, osim pješaka iz pratnje kojih je bilo veoma mnogo.
**3** Utaborili su se na ravnici pred Betulijom, blizu izvora, te se rasporedili po dubini od Dotaima do Belbaima i po dužini od Betulije do Kiamona koji je nasuprot Ezdrelonu.

**4** Kad su Izraelovi sinovi vidjeli mnoštvo njih, silno su se ustrašili te jedni drugima rekli: »Sada će obrstiti površinu naše zemlje. Njihovu težinu neće podnijeti visoke planine, ni doline ni brežuljci!«
**5** Tada uzeše ratnu opremu, zapališe vatru u svojim utvrdama i te su noći držali stražu.
**6** Drugog dana Holoferno rasporedi svu svoju konjicu pred Izraelove sinove koji su bili u Betuliji.
**7** Pregledao je pristupe k njihovu gradu, presjekao je dovod vode s izvorâ te nad njima postavio stražare ratnike, a zatim se vratio među svoje ljude.

**8** Na to su pristupili glavari sinova Ezavovih, vođe Moapskog naroda i zapovjednici stanovništva primorja te mu rekli:
**9** »Neka naš gospodar posluša savjet kako u tvojoj vojsci ne bi bilo gubitaka.
**10** Izraelci se ne uzdaju u koplja, nego u visinu gora na kojima prebivaju, jer nije lagan pristup vrhuncima njihovih gora.
**11** Stoga, gospodaru, ne upuštaj se s njima u bitku kao što ratuju bojni redovi pa neće pasti nitko od tvojega naroda.
**12** Ostani u svome taboru čuvajući na životu sve muževe svoje vojske, a neka tvoji ljudi nadgledaju izvor vode koja izvire iz podnožja gore,
**13** jer otamo stanovnici Betulije crpe vodu. Tako će ih žeđ iscrpiti i oni će predati svoj grad. Mi i naši ljudi popet ćemo se na obližnje vrhove gora, tamo ćemo postaviti izvidnice da nitko ne izlazi iz grada.
**14** Glad će iscrpiti njih, njihove žene i djecu pa će popadati na trgovima svoga prebivališta prije nego do njih dopre naš mač.
**15** Tako ćeš im strahovito naplatiti što su se pobunili protiv tebe i nisu ti miroljubivo izašli u susret.«

**16** Taj prijedlog svidje se Holofernu i svim njegovim časnicima te on zapovjedi da bude učinjeno kako su oni predložili.
**17** Premještena je vojska Amonovih sinova i s njima pet tisuća Asiraca, utaborili su se u dolini i zauzeli izraelske izvore vode.
**18** Sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi su se uspeli, utaborili se na gorskom području pred Dotainom te neke od svojih poslali prema jugu i prema istoku nasuprot Egrebelu koji je kod Husa, na potoku Mohmuru. Ostale asirske trupe utaborile su se na ravnici prekrivši svu onu zemlju. Njihovi šatori i oprema prostirali su se nadaleko i bilo je ih veoma mnogo.

## Tjeskoba stanovnika Betulije

**19** Skršena duha, sinovi Izraelovi zavapiše svome Gospodinu, Bogu, jer su ih neprijatelji opkolili, a nisu mogli pobjeći između njih.
**20** Trideset četiri dana ostali su oko njih asirski vojnici – pješadija, bojna kola i konjanici. Svi su stanovnici Betulije vidjeli kako se prazne zalihe vode.
**21** Cisterne su bile toliko ispražnjene da nije ostalo vode ni za jedan dan, iako je bilo ograničeno uzimanje vode.
**22** Njihova djeca padala su u nesvijest, žene i mladići bili su iscrpljeni od žeđi i rušili su se na gradskim trgovima i na kućnim vratima.
**23** Tada dođe sav narod – mladići, žene i djeca – k Oziji i gradskim knezovima te povikaše pred svim starješinama:
**24** »Bog neka bude sudac između nas i vas što ste nas uvalili u nesreću! Niste htjeli pregovarati s Asircima radi mira.
**25** Sada nema nikoga tko bi nam pomogao, kad ginemo pred njihovim očima od žeđi i velike nevolje. Bog nas je izručio u njihove ruke da skapavamo od žeđi u velikoj nevolji.
**26** Stoga ih pozovite te predajte Holofernu i njegovoj vojsci cijeli grad da ga pljačkaju.
**27** Bolje nam je da postanemo njihov plijen nego da pomremo od žeđi! Postat ćemo robovi, ali ćemo ostati na životu te nećemo gledati kako nam umiru mala djeca i žene te naša druga djeca malakšu.
**28** Danas zovemo za svjedoke nebo i zemlju i Boga svojih otaca koji nas kažnjava za naše grijehe i za prijestupe naših otaca: neka se ovo više ne događa!«

**29** Svi su počeli jaukati usred zborovanja i kričali su Gospodinu iz svega glasa.
**30** Tada im Ozija reče: »Hrabro, braćo! Još ćemo pet dana čekati da nam se smiluje naš Gospodin Bog, jer nas on neće ostaviti.
**31** Ako nam pomoć ne stigne kad prođu ti dani, učinit ću to što tražite.«

**32** Na to je rasporedio narod na obrambene položaje: muškarci su pošli na zidine i u utvrde, a žene i djeca u kuće. U gradu je zavladala velika tjeskoba.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/judita/7
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/judita/6.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/judita/8.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/judita.md