Judita

¹U one dane ove riječi čula je i udovica Judita. Ona je bila Merarijeva kći. Ovaj je bio Oksov sin, ovaj Josipov, ovaj Ozielov, ovaj Elkijin, ovaj Hananijin, ovaj Gedeonov, ovaj Rafainov, ovaj Ahitobov, ovaj Elijev, ovaj Helkijin, ovaj Eliabov, ovaj Natanaelov, ovaj Salamielov, ovaj Sarasadejev, ovaj Izraelov. ²Juditin muž bio je Manaše iz njezina plemena i roda, a umro je u vrijeme žetve ječma. ³Kad je naime nadgledao na polju one koji su vezali snoplje, upeče sunce na njegovu glavu, on se razboli i umre u svojemu rodnom gradu Betuliji. Pokopaše ga kod njegovih otaca na polju između Dotaina i Balamona. ⁴Otada je Judita živjela kao udovica u svom domu već tri godine i četiri mjeseca. ⁵Na ravnom krovu svoje kuće dala je sebi načiniti zabitnu sobu, oko bokova nosila je kostrijet, a odjeća joj je bila udovička. ⁶Postila je sve dane svojega udovištva osim subotom, u predvečerje subote, o mlađaku i uoči mlađaka te o blagdanima i danima radosti Izraelove kuće. ⁷Bila je veoma lijepa i privlačna. Njezin muž Manaše ostavio joj je veliko bogatstvo, sluge i sluškinje, stada i polja. ⁸Kod svih je bila na najboljem glasu, jer je bila vrlo bogobojazna. ⁹Ona je, dakle, čula što ljudi govore protiv poglavara zbog pomanjkanja vode i kako je Ozija uz zakletvu obećao da će nakon pet dana predati grad. ¹⁰Na to je poslala odanu upraviteljicu svih svojih dobara te pozvala starješine svoga grada Habrisa i Harmisa.

Susret Judite i čelnika Betulije

¹¹Ovi dođoše k njoj, a ona im reče: »Čujte me, glavari stanovnika Betulije! Nije ispravna riječ koju ste danas kazali pred narodom zaklevši se Bogom da ćete grad predati našim neprijateljima, ako vam Gospodin za pet dana ne pošalje pomoć! ¹²Tko ste vi da danas kušate Gospodina te sebi među ljudima prisvajate mjesto koje pripada Bogu? ¹³Iskušavate Gospodina koji svime vlada i nikako da shvatite! ¹⁴Ne možete otkriti dubinu ljudskog srca niti dokučiti misli čovjekova uma. Kako ćete onda otkriti Boga koji je sve to stvorio, upoznati njegovu misao i razumjeti njegov naum? Stoga, braćo, nikako nemojte izazivati gnjev našega Gospodina, Boga! ¹⁵Ako nam Gospodin ne kani pomoći u roku od pet dana, on ima moć obraniti nas na dan kada on htjedne ili nas istrijebiti pred našim neprijateljima. ¹⁶Vi ne postavljajte uvjete planovima našega Gospodina Boga, jer Bog nije kao čovjek da bismo mu mogli prijetiti niti kao sin čovječji da bismo ga mogli prisiliti. ¹⁷Zato, dok čekamo da nas on spasi, zazivajmo ga da nam priskoči u pomoć i on će nas uslišiti, ako je to njegova volja. ¹⁸Jer u našem naraštaju ni u ove dane nema plemena, mjesta, skupine ni grada gdje bi ljudi častili bogove napravljene rukama, kao što se nekoć događalo. ¹⁹Zbog toga su naši očevi bili predavani maču i grabeži te su pretrpjeli strahovite poraze pred našim neprijateljima. ²⁰Mi ne znamo drugoga Boga osim njega jedinoga. Također se nadamo da neće odbaciti nas niti naš rod. ²¹Jer ako budemo zauzeti mi, past će sva Judeja, naš će sveti grad biti opljačkan i Bog će prepustiti da svojim životom platimo to oskvrnuće. ²²Tada će se pogubljenje naše braće, podvrgavanje naše zemlje i opustošenje naše baštine sručiti na našu glavu među poganima kojima ćemo robovati. Naši osvajači će nas prezirati i ismijavati. ²³Sužanjstvo nam neće pribaviti nikakvu naklonost, nego će ga naš Gospodin Bog okrenuti na našu sramotu. ²⁴Braćo, sada pokažimo svojim sunarodnjacima da njihovi životi ovise o nama te da branimo sveto mjesto, dom Božji i oltar. ²⁵Povrh toga, zahvalimo Gospodinu koji nas kuša po svemu ovome kao što je kušao i naše očeve. ²⁶Spomenite se kako je postupio s našim ocem Abrahamom te koliko je iskušao Izaka i što se događalo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj, dok je kao pastir bio uz ovce svoga ujaka Labana. ²⁷Njih je podvrgao ognju da iskuša njihova srca, ali nama se ne osvećuje, nego Gospodin šiba one koji su mu odani da ih prizove k pameti. Mojsije i svi koji su bili u volji Bogu prijeđoše preko mnogih nevolja i pokazaše se vjerni.« ²⁸Ozija i starješine joj odvrate: »Sve što veliš govoriš iz dobra srca. Tvojim besjedama nema nikakva prigovora. ²⁹Tvoja mudrost ne pokazuje se tek danas, nego su svi ljudi od tvojih najranijih dana upoznali tvoju umnost i dobrotu tvojega srca. ³⁰Međutim, ljudi su strahovito žedni pa su nas natjerali da postupimo onako kako smo najavili obvezujući se zakletvom koju ne možemo prekršiti. ³¹Ti se ipak za nas moli, jer si pobožna žena. Tada će Gospodin poslati obilnu kišu od koje će se napuniti naše cisterne pa nećemo skapavati od žeđi.« ³²Judita im reče: »Poslušajte me, jer kanim učiniti djelo koje će se pripovijedati među sinovima našega naroda od naraštaja do naraštaja. ³³Nađite se ove noći na gradskim vratima da mogu izaći sa svojom pratiljom! Prije nego se navrše dani nakon kojih ste namjeravali ovaj grad izručiti neprijateljima, Gospodin će pohoditi Izrael po mojoj ruci. ³⁴Ali ne ispitujte što sam namislila, jer vam neću kazati ništa dok se ne ispuni ono što kanim učiniti«. ³⁵Tada joj rekoše Ozija i poglavari: »Pođi u miru! Neka Gospodin, Bog, ide pred tobom da se izvrši kazna nad našim neprijateljima!« ³⁶Tada su napustili njezin šator i vratili se na svoje položaje.