¹Još zapovjedi Gospodin Mojsiju: ²»Naloži Izraelcima da ti donesu čista ulja od stučenih maslina za svijećnjak, da se svaki dan mogu prisluživati svjetiljke. ³Izvan zavjese, pred kovčegom sa zakonom u Šatoru svjedočanstva Aron će ga spremati da gori stalno od večeri do jutra pred Gospodinom. Ova zapovijed ima vječitu valjanost za vaša pokoljenja. ⁴Na čistom svijećnjaku on će opremati svjetiljke da bez prestanka gore, vazda pred Gospodinom. ⁵Uzmi onda bijeloga brašna i ispeci od njega dvanaest kolača! Dvije desetine neka dođu na svaki kolač! ⁶Postavi ih tada u dva reda, po šest u jedan red, na čistom stolu pred Gospodinom! ⁷Svaki red okadi čistim kâdom, da bude mirisni dio kruhu, a ognjena žrtva Gospodinu! ⁸Redovito svake subote neka se tako postavljaju pred Gospodinom! Ova obveza veže sinove Izraelove za sva vremena. ⁹Oni će pripasti Aronu i sinovima njegovim, koji ih moraju pojesti na svetom mjestu. Jer presveti darovi od ognjenih žrtava Gospodnjih idu njemu kao vječno valjano pravo.«

Kazneni zakoni

¹⁰Jednoga dana umiješa se sin jedne Izraelke, a otac mu je bio Egipćanin, među sinove Izraelove. Tada se posvađaše sin Izraelke i neki Izraelac. ¹¹Pritom sin Izraelke pohuli i opsova ime Gospodnje. Dovedoše ga zato k Mojsiju. Mati mu se zvala Šelomit i bila je kći Dibrijeva iz plemena Danova. ¹²Staviše ga međutim u zatvor, dok im on ne presudi po riječi Gospodnjoj. ¹³I Gospodin zapovjedi Mojsiju: ¹⁴»Izvedi psovača van pred tabor, i svi koji su čuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu i neka ga kamenuje sva općina! ¹⁵A sinovima Izraelovim kaži: Ako netko pohuli svojega Boga, kaznit će se za svoj grijeh! ¹⁶Tko opsuje ime Gospodnje, kaznit će se smrću. Sva općina neka ga kamenuje! Stranac i domaći neka se pogubi ako opsuje ime Gospodnje! ¹⁷Ako netko ubije čovjeka, kaznit će se smrću. ¹⁸Tko ubije živinče, mora ga nadoknaditi, živinče za živinče. ¹⁹Nanese li netko svom bližnjemu tjelesnu štetu, neka mu se učini isto tako kao što je on učinio: ²⁰Ranu za ranu, oko za oko, zub za zub! Ista tjelesna šteta što ju je on nanio drugome, neka se i njemu nanese! ²¹Tko ubije živinče, neka ga nadoknadi; tko ubije čovjeka, neka se pogubi! ²²Jednako pravo neka bude u vas za stranca kao za domaćega! Jer ja sam Gospodin, Bog vaš.« ²³Kad je to bio objavio Mojsije, izvedoše psovača van pred tabor i kamenovaše ga. Učiniše sinovi Izraelovi tako kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.