# Evanđelje po Luki 2

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Rođenje i obrezanje Isusovo

**1** U one dane izađe zapovijed cara Augusta da se popiše sav svijet.
**2** To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom.

**3** Svi su išli da se upišu, svaki u svoj rodni grad.
**4** Josip je bio iz Davidove kuće i obitelji. Tako uziđe on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem,
**5** da se upiše s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna.

**6** Kad su bili ondje, ispuniše se njezini dani.
**7** Ona rodi svojega prvorođenog sina, povi ga u pelenice i položi ga u jasle. U gostinjcu nije bilo za njih mjesta.

**8** U onom kraju držali su pastiri u polju noćnu stražu kod svoga stada.
**9** Tada stupi Gospodnji anđeo pred njih i Gospodnja ih slava obasja. I vrlo se uplašiše.
**10** A anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja je za sav narod:
**11** Danas vam se u Davidovu gradu rodi Spasitelj, Mesija i Gospodin.
**12** I ovo neka vam je znak: Naći ćete dijete što je povijeno u pelenice i leži u jaslama.«
**13** Odjedanput se pridruži anđelu velika nebeska vojska koja je hvalila Boga i pjevala:

**14** »Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima,  
jer su mu omiljeli.«

**15** Tada otiđoše anđeli od njih na nebo. A pastiri su govorili jedan drugome: »Pođimo, dakle, u Betlehem i pogledajmo što se dogodilo, što nam je Gospodin upravo objavio!«
**16** Odoše brzo tamo i nađoše Mariju i Josipa i dijete što je ležalo u jaslama.
**17** Kad su to vidjeli, počeše pripovijedati što im je bilo kazano o tom djetetu.
**18** Svi koji su to čuli, divili su se tome što im pripovjediše pastiri.
**19** A Marija je čuvala sve te riječi i razmišljala o njima u svojemu srcu.
**20** Pastiri se vratiše, i hvalili su i slavili Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im je bilo kazano.

**21** Kad se navrši osam dana da dijete bude obrezano, nadjenuše mu ime Isus, kao što ga je bio nazvao anđeo prije nego je začeto.

## Isusa prigodom prikazanja u Hramu susreću Šimun i Ana

**22** Nakon što se navršiše dani čišćenja što ih je propisivao Mojsijev zakon, doniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu.
**23** Jer ovako stoji napisano u Gospodnjem zakonu: »Svako muško prvorođenče neka bude posvećeno Gospodinu.«
**24** I oni prinesoše žrtvu kao što je propisano u Gospodnjem zakonu: dvije grlice ili dva golubića.

**25** Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu.
**26** Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika.
**27** Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona.
**28** Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći:

**29** »Sada možeš, Gospodine,  
u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.

**30** Moje oči vidješe spasenje,

**31** koje si pripravio pred svima narodima:

**32** Svjetlo da prosvijetli neznabošce,  
slavu tvoga naroda Izraela.«

**33** Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu.
**34** Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: »Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak koji će biti osporavan.
**35** A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.«

**36** Tada je bila i proročica Ana, Fanuelova kći, iz Ašerova plemena. Ona je bila poodmaklih godina. Nakon svojega djevojaštva živjela je sedam godina sa svojim mužem
**37** i sad je bila udovica od osamdeset i četiri godine. Nikad nije odlazila od Hrama i služila je Bogu postom i molitvom dan i noć.

**38** I kako je i ona došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila o njemu svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema.
**39** Nakon što su izvršili sve po Gospodnjem zakonu, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

## Prve Isusove riječi u Hramu

**40** Dijete je raslo i jačalo. Bilo je puno mudrosti, i Božja je milost počivala na njemu.
**41** Njegovi roditelji išli bi svake godine u Jeruzalem o blagdanu Vazma.
**42** Kad mu je bilo dvanaest godina, uzašli su u Jeruzalem po običaju blagdana.
**43** Kad prođoše ti dani, zaputiše se kući. A dječak Isus zaostade u Jeruzalemu, a da njegovi roditelji ne opaziše.
**44** Misleći da je sa skupinom putnika, odoše dan hoda i stadoše ga tražiti među rodbinom i znancima.
**45** Ali ga ne nađoše. Zato se vratiše u Jeruzalem i tamo su ga tražili.
**46** Poslije tri dana nađoše ga u Hramu. Sjedio je među učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja.
**47** Svi koji su ga slušali divili su se njegovoj razumnosti i njegovim odgovorima.

**48** Kad ga ugledaše, začudiše se. Njegova majka mu reče: »Dijete, što nam to učini? Evo, tvoj otac i ja žalosni smo te tražili!«
**49** On im odvrati: »Zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja trebam biti u onome što je Oca mojega?«
**50** Ali oni ne razumješe što im on time htjede reći.
**51** Tada siđe s njima i dođe u Nazaret, i bio im je poslušan. Njegova je majka čuvala sve te riječi u svojemu srcu.
**52** I Isus je napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/luka/2
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/luka/1.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/luka/3.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/luka.md