Luka 8 — Biblija Šarić

Neke žene prate Isusa

¹Potom je putovao od grada do grada, od sela do sela, propovijedao je i navješćivao evanđelje o Božjemu kraljevstvu. S njim su išla dvanaestorica ²i neke žene koje je on bio iscijelio od zlih duhova i od bolesti: Marija iz Magdale, iz koje je bilo izašlo sedam nečistih duhova, ³Ivana, žena Huze, Herodova upravitelja, i Suzana, i još mnoge druge koje su im služile svojim imanjem.

Prispodoba o sijaču

⁴Kad se sabralo veliko mnoštvo naroda i kad su ljudi dolazili k njemu iz svih gradova, kaza ovu prispodobu: ⁵»Izađe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, neko pade na put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. ⁶Drugo pade na kamenito tlo. Ono doduše izniknu, ali se osuši, jer nije imalo vlage. ⁷Opet drugo pade među trnje. Zajedno uzraste trnje i uguši ga. ⁸Drugo napokon pade na dobru zemlju, izniknu i donese stostruk rod.« Kad to reče, povika: »Tko ima uši, neka čuje!«

Svrha prispodoba

⁹Tada ga upitaše njegovi učenici što znači ta prispodoba. ¹⁰On odgovori: »Vama je dano da razumijete tajne Božjega kraljevstva. Drugima se daje u prispodobama da vide, a ipak ne zapažaju, da čuju, a ipak ne razumiju.

Tumačenje prispodobe o sijaču

¹¹Prispodoba znači ovo: Sjeme je Božja riječ. ¹²Koji su na putu, to su oni koji slušaju; a onda dolazi đavao i uzima riječ iz njihova srca da ne povjeruju i da se ne spase. ¹³Koji su na kamenitu tlu, to su oni koji doduše slušaju riječ i primaju je s radošću, ali ne uhvate korijena. Vjeruju neko vrijeme, ali u vrijeme kušnje otpadnu. ¹⁴Što pade među trnje, to su oni koji doduše slušaju riječ, ali onda zapadnu u brige, bogatstvo i uživanje života i uguše se i tako ne donesu roda. ¹⁵Što napokon padne na dobru zemlju, to su oni koji slušaju riječ i čuvaju je u odanu i dobru srcu, i tako stalno donose rod.

Svjetiljka – zaključak prispodoba

¹⁶Nitko ne upali svjetiljke i ne poklapa je posudom, niti je stavlja pod krevet, nego je stavlja na svijećnjak da vide svjetlo svi koji ulaze. ¹⁷Jer ništa nije sakriveno što se ne bi otkrilo, ništa tajno što se ne bi saznalo i izašlo na svjetlo. ¹⁸Pazite zato kako slušate! Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, još će mu se oduzeti ono što misli da ima.«

Prava Isusova obitelj

¹⁹Njegova majka i njegova braća dođoše k njemu, ali nisu mogli do njega od naroda. ²⁰Javiše mu: »Tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele te vidjeti.« ²¹On im odvrati: »Moja majka i moja braća jesu oni koji slušaju Božju riječ i koji je vrše.«

Isus stišava oluju

²²Jenoga dana uđe on sa svojim učenicima u lađicu i reče im: »Prijeći ćemo na drugu obalu jezera.« I otisnuše se od obale. ²³Dok su plovili, on zaspa. Tada se podiže bura na jezeru. Valovi su ih pokrivali, i bili su u pogibelji. ²⁴Onda pristupiše k njemu, probudiše ga i povikaše: »Učitelju, učitelju, izgibosmo!« On se diže i zapovjedi vjetru i bijesnoj vodi. Oni se smiriše, i nastade tišina. ²⁵Tada im reče: »Gdje je vaša vjera?« Puni straha i čuđenja rekoše jedan drugome: »Tko je ovaj te zapovijeda i vjetrovima i vodi, i slušaju ga!«

Iscjeljenje opsjednutoga na poganskom području

²⁶Doploviše na područje Gerasenâ što leži nasuprot Galileji. ²⁷Jedva je bio izašao na obalu, dođe mu ususret iz grada neki čovjek koji je bio opsjednut od zlih duhova. Već dugo vremena nije više nosio haljina i nije stanovao u kući, nego u kamenim grobovima. ²⁸Čim je ugledao Isusa, baci se vičući pred njega ničice i povika iza glasa: »Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Boga, Svevišnjega? Molim te, ne muči me!« ²⁹Jer je on zapovjedio nečistome duhu da izađe iz čovjeka. Već ga je dugo on imao u svojoj vlasti. Vezali su ga lancima i okovima da ga čuvaju. Ali on je kidao okove, i zao duh ga je tjerao u pustinju. ³⁰Isus ga zapita: »Kako se zoveš?« On odgovori: »Legija.« Jer su mnogi zli dusi bili ušli u njega. ³¹Oni su molili da ih ipak ne otjera u pakao. ³²A paslo je u blizini na obronku veliko krdo svinja. Zamoliše ga da im dopusti da uđu u svinje. On im dopusti. ³³I tako izađoše zli dusi iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo navali niz obronak u jezero i utopi se. ³⁴Kad vidješe pastiri što se dogodi, pobjegoše odatle i javiše to u gradu i po selima. ³⁵Tada izađoše ljudi da vide što se to dogodilo. Dođoše k Isusu i nađoše čovjeka iz kojega su bili izašli zli dusi gdje sjedi kod Isusovih nogu, obučen i pametan. Uplašiše se. ³⁶Očevici im pripovjediše kako je opsjednuti bio iscijeljen. ³⁷Tada ga zamoli sve pučanstvo okoline Gerasena da otiđe od njih, jer ih je bio obuzeo velik strah. A on uđe u lađicu i otplovi natrag. ³⁸Čovjek iz kojega su bili izašli zli dusi zamoli ga da smije s njim ići. Ali ga Isus otpusti i reče: ³⁹»Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog!« On ode i navješćivao je po svem gradu što mu je učinio Isus.

Ozdravljenje jedne žene i uskrišenje Jairove kćeri

⁴⁰Kad se Isus vrati, radosno ga primi mnoštvo naroda, jer su ga svi očekivali. ⁴¹Tada dođe čovjek po imenu Jair, predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i zamoli ga da dođe u njegovu kuću; ⁴²jer je njegova jedina kći, u dobi od kojih dvanaest godina, ležala na umoru. Na putu tamo tiskao se oko njega narod. ⁴³Tu je bila neka žena koja je već dvanaest godina trpjela od istjecanja krvi. Sve svoje imanje potrošila je na liječnike i nijedan je nije mogao izliječiti. ⁴⁴Ona pristupi straga i dotače se skuta njegove haljine. Odmah joj prestade istjecanje krvi. ⁴⁵Isus zapita: »Tko me se dotače?« Kad su svi to poricali, rekoše Petar i njegovi drugovi: »Učitelju, mnoštvo te naroda gura i tiska.« ⁴⁶A Isus odvrati: »Netko me se dotače, jer sam osjetio kako je izašla iz mene snaga.« ⁴⁷I kad žena vidje da je otkrivena, pristupi dršćući, pade pred njega ničice i pripovjedi pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi. ⁴⁸On joj reče: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru!« ⁴⁹Dok je on još govorio, dođe netko iz kuće predstojnika sinagoge i javi: »Tvoja je kći umrla, ne muči dalje učitelja!« ⁵⁰Isus je to čuo i rekao mu: »Ne boj se! Samo vjeruj! Ona će se spasiti.« ⁵¹Kad dođe u kuću, pusti unutra samo Petra, Ivana i Jakova i oca i majku djevojke. ⁵²Svi su plakali i naricali za njom. A on reče: »Ne plačite; ona nije mrtva, nego samo spava.« ⁵³Tada su mu se podsmjehivali, jer su znali da je mrtva. ⁵⁴On je uze za ruku i povika: »Djevojko, ustani!« ⁵⁵Tada se vrati njezin duh, i odmah ustade. Onda zapovjedi da joj dadu neka jede. ⁵⁶Njezini su roditelji bili izvan sebe od čuđenja. A on im zapovjedi da ni sa kim o tome ne govore.