1Odmah u rano jutro održaše svećenički glavari vijećanje sa starješinama i pismoznancima, cijelo Veliko vijeće. Oni dadoše Isusa svezana odvesti i predati Pilatu.2Pilat ga upita: »Jesi li ti kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.«3I iznesoše svećenički glavari mnoge tužbe protiv njega.4Pilat ga upita dalje: »Zar ništa ne odgovoraš? Čuješ li što sve iznose protiv tebe!«5Ali Isus ne odvrati više ništa, tako da se Pilat čudio.6O blagdanu običavao im je pustiti jednoga sužnja kojega bi zatražili.7Tada je ležao u zatvoru čovjek po imenu Baraba s drugim buntovnicima. Oni su u buni počinili umorstvo.8I tako izađe mnoštvo naroda i zamoli ono što bi mu uvijek davao.9Pilat ih upita: »Hoćete li da vam pustim židovskoga kralja?«10On je dobro zapazio da su ga svećenički glavari predali iz zavisti.11Ali svećenički glavari nagovoriše narod da im radije pusti Barabu.12Pilat im odvrati: »A što da činim s ovim što ga zovete židovskim kraljem?«13Oni povikaše: »Razapni ga!«14»A što je zlo učinio?« upita ih Pilat. Oni su samo vikali još jače: »Razapni ga!«15Pilat htjede zadovoljiti narod i pusti mu Barabu. A Isusa dade bičevati i predade da ga razapnu.
Trnova kruna
16Vojnici ga odvedoše unutar dvora, u pretorij, i sazvaše cijelu četu.17Ogrnuše mu skrletnu kabanicu, opletoše vijenac od trnja i staviše mu na glavu.18Tada su ga pozdravljali: »Zdravo, kralju židovski!«19Pritom su ga udarali trskom po glavi, pljuvali na nj, pregibali svoje koljeno i klanjali mu se.20Pošto su mu se tako narugali, svukoše mu skrletnu kabanicu i obukoše ga u njegove vlastite haljine. Tada ga povedoše van da ga razapnu.
Isus razapet
21Natjeraše nekoga koji je dolazio s polja i upravo prolazio, Šimuna iz Cirene, Aleksandrova i Rufova oca, da mu ponese križ.22Tako ga dovedoše na mjesto Golgotu, što znači kosturnica.23Ondje mu dadoše vino sa smirnom. Ali on ne uze.24Tada ga razapeše i između sebe razdijeliše njegove haljine bacivši za njih kocke tko će što dobiti.25Bila je treća ura kad ga razapeše.26Natpis s naznakom njegove krivnje glasio je: »Židovski kralj.«27S njim razapeše dva razbojnika, jednoga s njegove desne, drugoga s njegove lijeve. 28 * 29 Prolaznici su hulili na nj, mahali glavom i govorili: »Ha, ti ćeš razvaliti Hram i u tri ga dana opet sagraditi! 30 Siđi s križa i spasi samoga sebe!« 31 Isto su mu se tako rugali i svećenički glavari s pismoznancima i govorili jedan drugome: »Druge je spašavao, a samoga sebe ne može spasiti. 32 Mesija, Izraelov kralj, neka sad siđe s križa, da vidimo i vjerujemo!« I oni što su bili s njim razapeti rugali su mu se.
Isusova smrt
33O šestoj uri nastade tama po svoj zemlji što je potrajala do devete ure.34O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi, lema sabahtani«, što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«35Neki od onih što su okolo stajali čuše to i rekoše: »Zove Iliju.«36Tada otrča jedan, namoči spužvu octom, natače je na trsku, dade mu da pije i reče: »Da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine!«37A Isus još jedanput povika iza glasa i izdahnu.38Tada se hramska zavjesa razdera na dvoje: odozgo do dolje.39Satnik, koji je stajao prema njemu i vidio gdje tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj je čovjek bio Sin Božji.«40Izdaleka su gledale i žene, među njima Marija Magdalena, Marija, mati Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma.41One su ga pratile već u Galileji i posluživale ga. I još su mnoge druge bile tamo koje su s njim bile uzašle u Jeruzalem.
Isusov ukop
42Već je bila večer, usto priprava, dan uoči subote.43Tada dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji je također očekivao Božje kraljevstvo. On odvažno pođe k Pilatu i zamoli mrtvo Isusovo tijelo.44Pilat se začudi da je već umro. Zato dozva satnika i zapita je li umro.45Kad mu satnik to potvrdi, darova Josipu mrtvo tijelo.46Ovaj kupi platno, skinu ga i zavi ga u platno. Tada ga položi u grob koji je bio isklesan u stijeni. Pred ulaz u grob navali kamen.47Marija Magdalena i Marija, Josipova mati, gledale su gdje je bio položen.
Knjige
Stari zavjet
Novi zavjet
Poglavlja
O izdanju
Online Biblija biblija.verbum.hr koristi biblijski tekst u prijevodu biskupa Ivana Evanđeliste Šarića, objavljen s crkvenim dopuštenjem u suizdanju Hrvatskoga biblijskog društva i Verbuma.