# Evanđelje po Marku 6

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Isus u Nazaretu

**1** Odatle ode i stigne u svoj zavičaj. Pratili su ga njegovi učenici.
**2** Sljedeće subote učio je u sinagogi. Mnogi su se slušatelji divili Isusovu nauku i pitali su: »Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako se velika čudesa događaju po njegovim rukama!
**3** Nije li ovo drvodjelja, Marijin sin i Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Ne stanuju li i njegove sestre ovdje kod nas?« Tako su se sablažnjavali nad njim.
**4** A Isus im reče: »Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu.«
**5** Nije ondje mogao učiniti nijednoga čuda, osim što je stavio svoje ruke na nekoliko bolesnika i iscijelio ih.
**6** Čudio se je njihovoj nevjeri.  
Nakon toga je išao po okolnim selima i učio ih.
**7** Potom dozva dvanaestoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad nečistim duhovima.
**8** Zapovjedi im da ništa sa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu.
**9** Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine.
**10** Nadalje im reče: »Kad negdje uđete u kuću, onda ostanite ondje dok ne pođete dalje!
**11** A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih!«
**12** Tada su se zaputili i propovijedali su obraćenje.
**13** Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih.

## Poslanje dvanaestorice

## Herod i Isus

**14** Kralj je Herod čuo za njega, jer je njegovo ime bilo u ustima sviju. On reče: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih. Zato djeluju u njemu čudesne snage.«
**15** Drugi su mislili: »To je Ilija.« Opet drugi: »To je jedan od proroka.«
**16** A Herod ostade kod svojega mišljenja: »To je Ivan, komu sam dao odsjeći glavu. On je ustao od mrtvih.«

## Smrt Ivana Krstitelja

**17** Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju je bio uzeo za ženu.
**18** Ivan je naime prekorio Heroda: »Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.«
**19** Zato ga je Herodijada mrzila. Htjela ga je usmrtiti, ali nije mogla,
**20** jer se Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao.
**21** Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan priredi gozbu svojim knezovima, časnicima i prvacima Galileje.
**22** Pritom uđe Herodijadina kći i plešući ugodi Herodu i njegovim gostima. I kralj reče djevojci: »Traži od mene što hoćeš i dat ću ti.«
**23** I zakle joj se: »Dat ću ti štogod zatražiš od mene, makar bila polovina mojega kraljevstva.«
**24** Ona izađe i upita svoju majku: »Što da zatražim?« Ova odgovori: »Glavu Ivana Krstitelja.«
**25** Ona uđe brzo kralju i zaiska: »Hoću da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja.«
**26** To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti.
**27** I odmah posla kralj stražara i zapovjedi da donesu Ivanovu glavu.
**28** On ode i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese njegovu glavu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.
**29** Kad to saznaše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i pokopaše ga.

## Isus hrani pet tisuća ljudi u pustu kraju

**30** Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali.
**31** Tada im Isus reče: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!« Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti.
**32** Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami.
**33** Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše.
**34** Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti.
**35** Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: »Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo.
**36** Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.«
**37** On im odvrati: »Vi im dajte jela!« Odvratiše mu: »Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?«
**38** On ih upita: »Koliko imate kruhova? Idite i vidite!« Oni vidješe i rekoše: »Pet i dvije ribe.«
**39** Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi.
**40** Posjedaše u skupine po sto i po pedeset.
**41** I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima.
**42** Svi su jeli i nasitili se.
**43** A nakupili su još dvanaest košarica, punih komada, a također i nešto od riba.
**44** A bilo je pet tisuća muškaraca što su bili jeli od onih kruhova.

## Isus hoda po moru

**45** Isus odmah prisili svoje učenike da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod.
**46** Kad je otpustio narod, uziđe na goru da se pomoli.
**47** Bilo je već uvečer. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji.
**48** Tada vidje gdje se muče veslajući, jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne ure dođe Isus k njima po moru i htio ih je mimoići.
**49** Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše da je sablast pa stanu vikati,
**50** jer ga svi vidješe i preplašiše se. A on odmah progovori s njima i reče: »Budite hrabri! Ja sam, ne bojte se!«
**51** I uđe k njima u lađicu, i utiša vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od čuđenja.
**52** Još naime nisu shvatili ono o kruhovima jer im je srce bilo otvrdnulo.

## Isus u genezaretskom kraju

**53** Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše.
**54** Kad izađoše iz lađice, ljudi Isusa odmah prepoznaše.
**55** Oni su protrčali, sav onaj kraj, i donosili su na posteljama bolesnike tamo gdje bi čuli da je on.
**56** I gdje je samo stupio u koje selo, u koji grad, ili u koji zaselak, smještali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi da se barem dotaknu skuta njegove haljine. I ozdravljali su svi koji su ga se dotakli.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/marko/6
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/marko/5.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/marko/7.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/marko.md