Marko 7 — Biblija Šarić

Rasprave s farizejima o predajama

¹Potom se skupiše kod Isusa farizeji i neki pismoznanci koji su bili došli iz Jeruzalema. ²Oni opaziše kako neki od njegovih učenika objeduju nečistim, odnosno neopranim rukama. ³Farizeji i uopće Židovi ne jedu a da se prije ne operu, vršeći tako predaju starih. ⁴Isto tako kad se vrate s trga, ako se ne operu, ne jedu. A ima još mnogo drugih običaja što su primili te drže: peru čaše, vrčeve, kotlove. – ⁵Tada ga upitaše farizeji i pismoznanci: »Zašto se tvoji učenici ne drže predaje starih, nego jedu nečistim rukama?« ⁶On im odgovori: »Zgodno je Izaija rekao o vama licemjerima u Pismu: Ovaj me narod štuje samo usnama, a njegovo srce je daleko od mene. ⁷Zaludu obavlja bogoštovlje, njegov je nauk samo čovječja ustanova. ⁸Božju zapovijed zapostavljate, a čvrsto se držite čovječjih ustanova.« ⁹Tada nastavi: »Uistinu poništavate Božji zakon da očuvate svoju predaju. ¹⁰Tako Mojsije reče: Poštuj svoga oca i svoju majku, i: Tko uvrijedi oca ili majku, neka bude pogubljen! ¹¹A vi kažete: Ako jedan rekne ocu ili majci: Ono čime bih ti ja mogao pomoći jest korban, to znači: posvetni dar, ¹²onda mu više ne date ništa činiti za ocu i majku. ¹³Tako ukidate Božju zapovijed svojom predajom koju vi postaviste. I tako još mnogo što činite.« ¹⁴Tada Isus dozva opet narod i reče mu: »Poslušajte me svi i razumijte! ¹⁵Ono što izvana ulazi u čovjeka ne može ga učiniti nečistim; samo ono što izlazi iz čovjeka čini ga nečistim.« 16 * 17 Kad se povukao od naroda u kuću, upitaše ga njegovi učenici za prispodobu. 18 Odgovori im: »Zar ste i vi još tako nerazumni? Ne shvaćate li da ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga učiniti nečistim? 19 Jer mu ne dolazi u srce, nego u želudac i ide svojim naravnim putem.« Tako on proglasi čistim sva jela. 20 »A što«, nastavi on, »izlazi iz čovjeka, to čini čovjeka nečistim. 21 Jer iz nutrine, iz ljudskih srdaca, dolaze zle misli, blud, krađa, umorstvo, 22 preljub, lakomost, pakost, lukavstvo, razuzdanost, zavist, psovka, oholost, bezumlje. 23 Sve to zlo izlazi iznutra i čini čovjeka nečistim.«

Vjera jedne strankinje

²⁴Otišavši odatle, zaputi se u područje Tira. Uđe u jednu kuću i ne htjede da bude prepoznat. Ali ipak nije mogao ostati sakriven. ²⁵Jer čim je za njega čula žena kojoj je kći bila opsjednuta od nečistoga duha, odmah dođe i baci mu se pred noge. ²⁶Ta je žena bila poganka i rodom Sirofeničanka. Ona ga zamoli da istjera đavla iz njezine kćeri. ²⁷On joj odvrati: »Pusti da se najprije nasite djeca; jer nije pravo uzimati kruh od djece i bacati ga psićima.« ²⁸»Da, Gospodine«, odvrati mu ona, »ali psići pod stolom dobiju ipak od dječjih mrvica.« ²⁹Tada joj reče: »Zbog te riječi idi; zao duh je izašao iz tvoje kćeri.« ³⁰Ona ode kući i nađe dijete gdje leži na postelji. Zao duh je bio izašao.

Ozdravljenje gluhonijemoga

³¹On ode opet iz područja Tira i dođe preko Sidona na Galilejsko more, posred područja Dekapolisa. ³²Tada donesoše k njemu gluhonijema i zamoliše da stavi na nj ruku. ³³On ga uze iz naroda nasamo, stavi mu svoje prste u uši i pljuvačkom se dotače njegova jezika. ³⁴Tada, uzdahnuvši, pogleda na nebo i reče mu: »Effata«, to jest: »Otvori se!« ³⁵Odmah se otvoriše njegove uši. Sveza njegova jezika razriješi se i mogao je lijepo govoriti. ³⁶A on im zabrani kazivati ikome išta o tom. Ali što im je on strože zabranjivao, to su oni još revnije pripovijedali. ³⁷Vrlo zadivljeni govorili su: »On čini sve dobro: gluhima daje da čuju i nijemima da govore.«