Sud Božji nad Samarijom i Judom

¹Gospodnja riječ koja dođe Miheju iz Morešeta u vrijeme Judinih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. O Samariji i Jeruzalemu on je imao ova viđenja: ²Čujte, sva plemena! Slušaj, zemljo i što prebiva u njoj! Svemogući Gospodin podiže se na vas s tužbom, Svemogući iz svoga svetoga dvora. ³Gle: već ostavlja Gospodin svoje mjesto, silazi, hodi po zemaljskim visinama. ⁴Pod njim se rastapaju gore, pucaju doline, kao vosak pred žeravicom, kao voda što šumi niz strmen. ⁵To sve zbog Jakovljevih opačina, zbog grijehâ Izraelove kuće! Tko je skrivio Jakovljev otpad? Nije li Samarija? Tko je skrivio Judine visine? Nije li Jeruzalem? ⁶»Učinit ću od Samarije gomilu kamenja na njivi, rasadnik vinove loze. Pobacat ću njezino kamenje u dolinu. Otkrit ću joj temelje. ⁷Svi njezini rezani likovi bit će razbijeni. Svi njezini bludnički darovi spalit će se u ognju. Sve ću njezine idole satrti. Jer se od bludničke plaće to sakupilo, neka to opet bude bludnička plaća!« ⁸Zbog toga plakat ću i tugovati. Bos ću hoditi, bez gornje haljine. Podići ću plač kao čagljevi, podići ću viku kao nojevi. ⁹Nikad ne zacijeli rana što joj je zadana. Jest, gnoji se dalje sve do Jude. Zahvaća ona glavni grad mojega naroda: Jeruzalem. ¹⁰Ne javljajte to u Gatu! Ne plačite u Bekaimu! U Bet Leafri valjajte se po prahu! ¹¹Otiđite, ljudi od Šafira, s golom sramotom! Stanovništvo Saanana ne izlazi. Tugovanje u Beth Haeselu ne da vam da ostanete tamo. ¹²Za svoje dobro dršću stanovnici u Marotu. Jer od Gospodina silazi nesreća do vrata Jeruzalema. ¹³Brze konje upregnite u kola, ljudi od Lakiša! On je bio početak grijehu sionske kćeri. Izraelove opačine naučile su se u tebi. ¹⁴Zato se daje i tebi otpusna knjiga, Morešet Gate! Kuće u Akzibu prevarit će Izraelove knezove. ¹⁵Baštinika ću ti dovesti, stanovništvo u Mareši! U Adulam dolazi Izraelovo plemstvo. ¹⁶Obrij sebi glavu do kože zbog svoje ljubljene djece! Učini sebi glavu golom naširoko kao u jastreba! Jer se ona odvode od tebe.