4,6

⁴ Svaki stanuje pod svojom vinovom lozom i smokvom, i nitko ga ne plaši. Jer to obećaše Gospodnja usta nad vojskama.

⁵ Jer svi narodi hode svaki u ime svojega boga; pa ćemo i mi hoditi u ime Gospodina, svojega Boga, uvijek i dovijeka.

⁶ »U ono vrijeme«, govori Gospodin, »sabrat ću što hramlje. Što je prognano, skupit ću, i iscijelit ću što sam udario.

⁷ Što hramlje, to ću učiniti ostatkom; što je bolesno, jakim narodom. I Gospodin će biti kralj nad njima na gori Sionu od sada i dovijeka.«

⁸ Ti, kulo za stado, ti stražarnice sionske kćeri, k tebi će prispjeti, k tebi će doći prijašnja vlast, kraljevstvo jeruzalemske kćeri!