Mudre izreke 1 — Biblija Šarić

Svrha izreka

¹Izreke Salomona, Davidova sina, Izraelova kralja. ²One daju spoznaju mudrosti i stege; daju razumijevanje mudra govora. ³Čine da se postigne stega i razboritost, pravednost, poštenje i iskrenost. ⁴Daju razboritost neiskusnima, razum i spoznaju mladiću. ⁵Čuje li ih mudrac, u znanju će porasti; razum će sebi steći životnu mudrost. ⁶Razumjet će govor izreke i prispodobe, riječi i zagonetke mudraca. ⁷Strah je Gospodnji najviša spoznaja; samo luđaci preziru mudrost i stegu.

I. Proslov

Preporuka mudrosti

⁸Slušaj, sine moj, pouku svojega oca! Ne cijeni malo naputak svoje majke! ⁹Jer su oni mio vijenac tvojoj glavi, ures vratu tvojemu. ¹⁰Sine moj, nemoj pristati ako te mame zli ljudi; ¹¹ako reknu: »Dođi s nama, da natjeramo u stupicu dobroga, da stavimo zamku nedužnome ni za što! ¹²Žive ih proždrimo kao carstvo mrtvih, s kožom i kosom, kao one što silaze u podzemni svijet! ¹³Dobit ćemo neko dragocjeno dobro, napunit ćemo svoje kuće plijenom. ¹⁴U našemu krugu bacat ćeš svoj ždrijeb; kao svi vodit ćeš zajedničku kesu.« ¹⁵Sine moj, ne idi na put s njima i drži svoju nogu daleko od njihove staze! ¹⁶Jer njihove noge hite prema zlu, trče da prolijevaju krv. ¹⁷Jer je uzalud razapeta mreža pred očima svih ptica. ¹⁸Vrebaju vlastitu krv, stavljaju sami sebi zamku. ¹⁹To je sudbina onoga, koji ide za nepravednim dobitkom: on ga stoji glave.

Opomena mudrosti

²⁰Mudrost propovijeda na otvorenoj cesti. Na slobodnim mjestima odjekuje njezin glas. ²¹Visoko gore na zidovima razliježe se njezin povik. Na vratima, u gradu, drži svoje govore: ²²»Dokle ćete još, vi luđaci, ljubiti ludost, i vama, podsmjehivači, dokle će biti mio podsmijeh, i vi, bezumni, dokle ćete mrziti razboritost? ²³Primite k srcu moju opomenu! Evo, pustit ću svoje negodovanje protiv vas, da slobodno poteče. Objavit ću vam svoje izreke. ²⁴Zvao sam, a vi ste se nećkali, namigivao sam, a nitko nije mario; ²⁵u vjetar ste bacali svaki moj savjet, niste htjeli znati za moju opomenu. ²⁶Zato ću se i ja smijati vašoj nesreći, rugat ću se kad vas napadne tjeskoba, ²⁷kad kao zlo vrijeme na vas navali strah, i vaša pogibao kao oluja dođe, kad nasrne na vas nevolja i muka. ²⁸Tada će me zvati, ali se ja ne ću odazvati. Tražit će me, ali me ne će naći. ²⁹Budući da su mrzili spoznaju, i za strah Gospodnji nisu ništa pitali, ³⁰i za moj savjet nisu se nikada brinuli, nego su sve pokude moje prezirali, ³¹zato će jesti plod svojih djela i nasitit će se svojih nauma. ³²Jer luđacima njihov otpad donosi smrt, bezbrižnost je propast luđaka. ³³Ali tko me slijedi, može stanovati sigurno i biti miran, bez bojazni od zla.«