V. Druga Salomonova zbirka izreka

Korist od razboritosti, šteta od hvaljenja

¹I ovo su Salomonove izreke, koje su skupili ljudi Ezekije, Judina kralja. ²Slava je Božja sakrivati stvar; slava je kraljeva istraživati stvar. ³Kao visina neba i dubina zemlje tako je nedohvatno srce kraljeva. ⁴Kad se odijele od srebra troske, tad zlataru uspije umjetnina. ⁵Kad se odijeli bezbožnik od kraljeve blizine, tad se njegovo prijestolje utvrdi pravednošću. ⁶Ne veličaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaša. ⁷Jer je bolje da ti se kaže: »Pomakni se gore, ovamo!«, nego da ti reknu da se pomakneš dolje ispred odličnijeg. ⁸Što si vidio vlastitim očima, o tome prebrzo ne raspravljaj, jer što ćeš poslije činiti ako te bližnji sramotno opovrgne? ⁹Raspravi svoju vlastitu stvar s protivnikom; a tuđe tajne ne otkrivaj! ¹⁰Inače bi zlo govorio o tebi tko to čuje, i tvoja sramota ne bi nikada iščeznula. ¹¹Kao zlatne jabuke na srebrnim zdjelama, takva je riječ izrečena u pravo vrijeme. ¹²Zlatan prsten i ures od finoga zlata, takav je onaj koji mudro opominje za uho koje sluša. ¹³Kao rashlađivanje snijegom za vrijeme žetve, takav je vjeran glasnik onoga koji ga je poslao; on okrijepi dušu svojemu gospodaru. ¹⁴Oblaci i vjetar, a ipak nema dažda – takav je čovjek koji se hvali darovima, a ne daje ih nikada. ¹⁵Ljut čovjek se dade nagovoriti strpljivošću; mek jezik može slomiti kosti. ¹⁶Ako nađeš meda, jedi samo koliko ti je dosta! Inače ćeš ga, prejevši ga se, izbljuvati. ¹⁷Stavi svoju nogu samo rijetko kad u kuću svojega bližnjega, inače će se tebe nasititi i zamrziti te. ¹⁸Kao malj i mač, i oštra strijela jest čovjek koji se protiv bližnjega iskaže kao lažan svjedok. ¹⁹Zub lomljiv, noga klimava, takvo je uzdanje u nevjernika u vrijeme nevolje. ²⁰Kao onaj koji skida haljinu na zimi, kao onaj koji lijeva ocat na salitru, takav je onaj koji pjeva pjesme žalosnomu srcu. ²¹Gladuje li tvoj neprijatelj, nahrani ga kruhom; žeđa li, napoji ga vodom; ²²jer tako zgrćeš živo ugljevlje na njegovu glavu, i Gospodin će ti to platiti. ²³Kao što sjeverni vjetar nosi dažd, tako klevetnički jezik nosi zlovoljno lice. ²⁴Bolje je stanovati na krovu u nekom kutu, nego biti zajedno u kući sa svadljivom ženom. ²⁵Hladna voda žednoj je duši dobra vijest iz daleke zemlje. ²⁶Izvor zamućen, studenac pokvaren, to je pravednik koji kleca pred bezbožnikom. ²⁷Previše meda jesti nije dobro; zato štedi riječi pohvale! ²⁸Grad razvaljen bez zidova, to je čovjek koji nema vlasti nad svojim duhom.