Čuvati se nevjernosti

¹Sine moj, pripazi na moju mudrost! Prigni svoje uho k mojoj razboritosti! ²Tako se držiš mudrosti i čuvaš stegu svojim usnama. ³S usana bludnice kaplje med, i grlo joj je glađe od ulja. ⁴Ali na kraju je gorka kao pelin, oštra kao mač dvorezac. ⁵Njezine noge silaze k smrti, njezini koraci vode k podzemnome svijetu. ⁶Ona ne ide stazom života; na neprekidnim putovima gine, a da to ne opaža. ⁷Dajte, sinovi, poslušajte me! Ne odstupajte od riječi mojih usta! ⁸Drži daleko od nje svoj put! Ne približavaj se vratima njezine kuće! ⁹Inače predaješ drugima cvijet svoje mladosti, svoje godine neumoljivomu. ¹⁰Inače se site drugi na tvom imanju, tvoja zasluga dolazi u kuću tuđina. ¹¹Ti bi još morao na kraju gorko jadikovati kad bi ti se oduzelo tijelo i meso, ¹²i morao bi priznati: »Ah, mrzio sam stegu. Srce je moje preziralo pokude. ¹³Glasa svojih učitelja nisam slušao, svojega uha nisam prignuo k svojim odgojiteljima. ¹⁴Gotovo bih bio posve upao u nesreću usred skupštine i općine.« ¹⁵Pij vodu iz svojega vlastitog studenca i žubor-vodu iz svojega vrela! ¹⁶Moraju li se tvoji izvori razlijevati vani i tvoji potoci po ulicama? ¹⁷Ne, nego su oni samo tvoji, a ne da ih s tobom piju tuđinci. ¹⁸Neka je blagoslovljen tvoj izvor! Veseli se ženi svoje mladosti, ¹⁹košuti punoj miline, srni punoj ljupkosti! Ljubav prema njoj smije te uvijek zanijeti. Naslađuj se vazda u njezinoj ljubavi! ²⁰Zašto bi se, sine moj, radovao s drugom, zašto bi tuđinku grlio u ljubavi? ²¹Zaista, pred očima su Gospodnjim svačiji putovi; on pazi na sve njegove staze. ²²Bezbožnika hvata njegova vlastita krivnja; užetima svojih grijeha on biva vezan. ²³Umrijet će od nestašice stege; on će se srušiti u velikoj svojoj ludosti.