Čuvati se zavođenja

¹Čuvaj, sine moj, u srcu moje riječi i sakrivaj moj naputak kod sebe! ²Čuvaj moje zapovijedi, i živjet ćeš, čuvaj moj nauk kao zvijezdu svojega oka! ³Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploču svojega srca! ⁴Reci mudrosti: »Sestro moja!« i nazovi razboritost »uzdanicom«, ⁵da te drže daleko od žene drugoga, od tuđinke koja govori laskavo. ⁶Kad sam gledao kroz prozor svoje kuće, virio kroz rešetke ⁷i pazio na lude i mudre, opazih neiskusna mladića. ⁸Koračao je ulicom dolje pokraj jednoga ugla, išao je putem kući, ⁹u sumrak, pri izmaku dana, kad je padala noćna tama. ¹⁰Najednom ga susretne žena u odijelu bludnice i lukava srca. ¹¹Drsko se skitala naokolo; njezine noge nisu mogle ostati kod kuće. ¹²Sad na ulici, sad na trgovima, na svakom je uglu vrebala. ¹³I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno mu reče: ¹⁴»Bila sam dužna žrtvu pomirnicu. A danas izvrših svoj zavjet. ¹⁵Zato iziđoh tebi ususret, da te potražim. I eto, nađoh te. ¹⁶Opremila sam svoju ložnicu prostirkama, vezenim egipatskim prostirkama. ¹⁷Poškropila sam svoju postelju smirnom, alojem i cimetom. ¹⁸Pa dođi! Uživat ćemo u ljubavi, plivat ćemo u ljubavnoj slasti do zore. ¹⁹Jer mi muž nije kod kuće, otišao je daleko na put. ²⁰Vreću je s novcem uzeo sa sobom. Vraća se kući istom o uštapu.« ²¹Mnogim nagovaranjem zavede ga. Glatkim usnama odvuče ga sa sobom. ²²Ode za njom, bezumnik, kao vol kojega vode na klanje, kao jelen koji se zaplete u mreže, ²³dok mu strijela ne probije jetra, kao što ptica leti u zamku, a ne opazi da joj se radi o životu. ²⁴Zato dakle, sinovi, poslušajte me! Pripazite na riječi mojih usta! ²⁵Nemoj da zastrani tvoje srce na put k njoj, nemoj da zalutaš na njezine staze! ²⁶Jer je velik broj ubijenih, što ih je ona oborila. Mnogo ih je koje je pobila. ²⁷Kuća je njezina put u svijet mrtvih; ona vodi dolje u odaje smrti.