Poglavlje 7

Čuvati se zavođenja

¹Čuvaj, sine moj, u srcu moje riječi i sakrivaj moj naputak kod sebe!

²Čuvaj moje zapovijedi, i živjet ćeš, čuvaj moj nauk kao zvijezdu svojega oka!

³Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploču svojega srca!

⁴Reci mudrosti: »Sestro moja!« i nazovi razboritost »uzdanicom«,

⁵da te drže daleko od žene drugoga, od tuđinke koja govori laskavo.

⁶Kad sam gledao kroz prozor svoje kuće, virio kroz rešetke

⁷i pazio na lude i mudre, opazih neiskusna mladića.

⁸Koračao je ulicom dolje pokraj jednoga ugla, išao je putem kući,

⁹u sumrak, pri izmaku dana, kad je padala noćna tama.

¹⁰Najednom ga susretne žena u odijelu bludnice i lukava srca.

¹¹Drsko se skitala naokolo; njezine noge nisu mogle ostati kod kuće.

¹²Sad na ulici, sad na trgovima, na svakom je uglu vrebala.

¹³I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno mu reče:

¹⁴»Bila sam dužna žrtvu pomirnicu. A danas izvrših svoj zavjet.

¹⁵Zato iziđoh tebi ususret, da te potražim. I eto, nađoh te.

¹⁶Opremila sam svoju ložnicu prostirkama, vezenim egipatskim prostirkama.

¹⁷Poškropila sam svoju postelju smirnom, alojem i cimetom.

¹⁸Pa dođi! Uživat ćemo u ljubavi, plivat ćemo u ljubavnoj slasti do zore.

¹⁹Jer mi muž nije kod kuće, otišao je daleko na put.

²⁰Vreću je s novcem uzeo sa sobom. Vraća se kući istom o uštapu.«

²¹Mnogim nagovaranjem zavede ga. Glatkim usnama odvuče ga sa sobom.

²²Ode za njom, bezumnik, kao vol kojega vode na klanje, kao jelen koji se zaplete u mreže,

²³dok mu strijela ne probije jetra, kao što ptica leti u zamku, a ne opazi da joj se radi o životu.

²⁴Zato dakle, sinovi, poslušajte me! Pripazite na riječi mojih usta!

²⁵Nemoj da zastrani tvoje srce na put k njoj, nemoj da zalutaš na njezine staze!

²⁶Jer je velik broj ubijenih, što ih je ona oborila. Mnogo ih je koje je pobila.

²⁷Kuća je njezina put u svijet mrtvih; ona vodi dolje u odaje smrti.