Knjiga Mudrosti
17,10
Jer je zloća strašljiva kad je osudi vlastiti svjedok. Ona gomila nove teškoće, kad je pritisne savjest.
Kontekst
8 Oni, koji su se napinjali da iz bolesnika istjeraju strah i zabunu, obolješe sami od smiješnoga straha.
9 Iako ih ništa grozno nije tjeralo na strah, ipak ih je uplašilo puzanje gmazova i siktanje zmija i gotovo poginuše od tjeskobe, ne usuđujući se ni pogledati u zrak, od kojega se nije moglo umaknuti.
10 Jer je zloća strašljiva kad je osudi vlastiti svjedok. Ona gomila nove teškoće, kad je pritisne savjest.
11 Jer strah nije ništa drugo nego odbacivanje pomoći razuma.
12 Makar da je u srcu i manja tjeskoba, ipak je nepoznavanje uzroka drži većim zlom.
