¹S velikom sigurnošću stupit će tada pravednik, pred one koji su ga nekoć pritiskivali i njegove napore držali ništavnim. ²Kada grešnici to vide, uhvatit će ih strahovita groza, i past će izvan sebe zbog neočekivana spasenja pravednika. ³Puni grižnje, priznat će i uzdisati u duševnoj tjeskobi: ⁴»Ovo je onaj kojega smo nekoć ismijavali i obasipali porugom. Mi luđaci! Držali smo njegov život za ludost, njegov svršetak za sramotu. ⁵Kako to da je on pribrojen Božjoj djeci i da je njegova baština među svetima? ⁶Dakle, mi smo ipak zašli s puta istine; nas nije prosvjetljivalo svjetlo pravednosti; nama nije izlazilo sunce. ⁷Mi se izmorismo na stazama protuzakonja i pokvarenosti. Mi smo hodali neprohodnim pustinjama. A ne spoznasmo Gospodnjega puta. ⁸Što nam je koristila oholost? Što nam je pomoglo bogatstvo kojim smo se hvastali? ⁹Sve to prođe kao sjena, kao hitna vijest, ¹⁰kao lađa što reže valovito more, a od njezina puta nema više ni traga, ni brazde od njezine kobilice u valovima. ¹¹Ili kao što o ptici koja leti zrakom nije moguće naći ikakav trag leta – laki zrak ona udara krilima, reže ga brzim i sigurnim gibanjem, ali ne ostaje nikakav znak njezina prolaza. ¹²Ili kao što se odmah sastavi prorezani zrak, nakon što prođe strijela ispaljena prema cilju, tako da se ništa ne pozna od njezina leta. ¹³Tako i mi, tek što smo rođeni, umiremo. Ni kakav znak kreposti ne možemo pokazati; u svojoj zloći sagorijevamo.« ¹⁴Jest, nada je bezbožnika kao pljeva što je rastjera vjetar, kao tanko inje što ga raznese bura, kao dim što ga rasprši vjetar, umine kao spomen na jednodnevnog gosta.

Slava pobožnih u vrijeme opustošenja zemlje

¹⁵Pravednici žive u vijeke. Plaća je njihova u Gospodina, i Svevišnji se za njih brine. ¹⁶Zato će primiti iz Gospodnje ruke kraljevstvo krasote i krunu ljepote. On će ih zaštititi svojom desnicom, braniti ih svojom mišicom. ¹⁷On uzima svoju revnost kao bojnu opremu i upotrebljava stvorenje kao oružje da kazni neprijatelje. ¹⁸Kao oklop oblači pravednost, kao kacigu stavlja sud bez priziva. ¹⁹Svetost uzima kao neprobojan štit. ²⁰Ljuti gnjev oštri za mač. Svemir mu se pridružuje u boju protiv luđaka. ²¹Munjevite strijele što dobro pogađaju bivaju odapete. One hite iz oblaka k cilju kao iz dobro zategnutog luka. ²²Iz praćke se baca tuča kao oštro kamenje. Morski valovi udaraju na njih. Žestoko ih razbijaju rijeke. ²³Dah moćni ustaje na njih, i vihor ih rasprši. Tako opustoši grijeh sav svijet. Tako obara zločin vladalačka prijestolja.