Salomonova molitva za dar mudrosti

¹»Bože otaca i Gospodine milosrđa, koji si sve stvorio svojom riječju, ²koji si načinio čovjeka po svojoj mudrosti da zapovijeda stvorenjima koja su nastala na tvoju riječ, ³da upravlja svijetom u svetosti i pravednosti, da iskrene duše donosi sud, ⁴udijeli mi mudrost koja sjedi uz tvoje prijestolje! Ne isključuj me iz broja svoje djece! ⁵Jer sam tvoj sluga, sin tvoje sluškinje, slab čovjek koji kratko živi, razumije samo malo o pravu i zakonu. ⁶Uostalom, kad bi tko bio i savršen među ljudima, a ne bi imao mudrosti koja od tebe dolazi, bio bi ništarija. ⁷Ti si me odabrao za kralja svome narodu, koji će pravedno suditi tvojim sinovima i kćerima. ⁸Dao si mi zapovijed da na tvojoj svetoj gori sagradim hram, žrtvenik u gradu gdje stoluješ: po uzoru na sveti šator što si podigao u početku. ⁹S tobom je mudrost koja poznaje tvoja djela. Bila je nazočna kada si stvarao svijet. Ona zna što je dolično pred tvojim očima, što je ispravno po tvojim zapovijedima. ¹⁰Sa svetoga neba pošalji je ovamo! S prijestolja tvoje slave pošalji je dolje da bude uza me i da mi pomaže, kako bih upoznao što je tebi milo. ¹¹Jer ona zna i razumije sve. Razborito će me voditi u mojem djelovanju, štitit će me svojim svjetlom. ¹²Tada će ti moja djela biti ugodna. Pravedno ću suditi tvojemu narodu, dostojan ću biti prijestolja svojega oca.

Potreba mudrosti

¹³Koji čovjek može spoznati Božju volju? Tko se može uživjeti u Gospodnji naum? ¹⁴Jer su plašljive misli smrtnika, varava su naša razmišljanja. ¹⁵Tijelo raspadljivo opterećuje dušu, zemaljski šator stješnjava misaoni um. ¹⁶Same zemaljske stvari teško sebi predočavamo. Samo s mukom otkrivamo ono što je pred nama. Pa tko može shvatiti ono što je na nebu? ¹⁷Tko je ikada spoznao tvoju volju, ako mu nisi udijelio mudrost, ako mu nisi poslao s visina svetoga svojega Duha? ¹⁸Samo tako bile su uravnane staze ovih na zemlji, i ljudi su poučeni o onome što se dopada tebi. Samo su po mudrosti bili spašeni.«