2,5

³ i odgovorih kralju: »Da je živ kralj dovijeka! Kako ne bih bio žalostan kad je grad u kojem su grobovi mojih otaca opustošen i kad su njegova vrata ognjem spaljena!«

⁴ Kralj me upita: »Imaš li kakvu molbu?« Tada se pomolih nebeskomu Bogu

⁵ i odgovorih kralju: »Ako misli kralj da je dobro i ako ti je mio tvoj sluga, pošalji me u Judeju, u grad u kojem su grobovi mojih otaca, da ga opet sagradim!«

⁶ A kralj i njegova žena, što je sjedila do njega, upitaše me: »Kako bi dugo trajao tvoj put? Kad ćeš opet doći?« I pristade kralj i pusti me da idem. Ja mu kazah vrijeme

⁷ i onda rekoh kralju: »Ako je kralju milo, neka mi da popratno pismo za namjesnike s one strane rijeke, da me puste proći dok ne dođem u Judeju