Jaganjčeva pratnja

¹Vidjeh, i gle, Jaganjac stajaše na Sionskoj gori i s njim sto i četrdeset i četiri tisuće onih koji su imali njegovo ime i ime njegova Oca napisano na svojim čelima. ²Začuh glas s neba kao glas mnogih voda i kao glas snažnoga groma. Glas što ga začuh bio je kao glas svirača koji sviraju na svojim citarama. ³Pjevahu novu pjesmu pred prijestoljem, pred četiri bića i pred starješinama, i nitko ne mogaše naučiti pjesme, osim onih sto i četrdeset i četiri tisuće koji su otkupljeni sa zemlje. ⁴Ovo su oni koji se ne okaljaše sa ženama, jer su djevice. Oni prate Jaganjca kamo god on pođe. Oni su otkupljeni od ljudi kao prvijenci Bogu i Jaganjcu. ⁵U njihovim se ustima ne nađe laž, jer su bez mane.

Najava suda

⁶Vidjeh drugoga anđela gdje leti posred neba. On je imao propovijedati vječno evanđelje onima koji prebivaju na zemlji, i svakome narodu, plemenu, jeziku i puku. ⁷Govoraše jakim glasom: »Bojte se Boga i dajte mu slavu, jer dođe čas njegova suda, i poklonite se onome koji je stvorio nebo, zemlju, more i vodene izvore.« ⁸Za njim ide drugi anđeo govoreći: »Pade, pade veliki Babilon koji je žestokim vinom svoga bluda napajao sve narode.« ⁹I treći anđeo za njim ide govoreći jakim glasom: »Ako se tko pokloni Zvijeri i njezinoj slici, i primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku, ¹⁰pit će od vina Božjega gnjeva koje je nepomiješano natočeno u čašu njegova gnjeva i bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem. ¹¹I dim njihovih muka diže se u vijeke vjekova, i ne će imati počinka danju ni noću oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinoj slici, i ako tko primi žig s njezinim imenom. ¹²U tome je strpljivost svetih koji drže Božje zapovijedi i Isusovu vjeru.« ¹³Začuh glas s neba gdje mi govori: »Napiši: već sada blago mrtvima koji umiru u Gospodinu! Duh govori: neka otpočinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela.«

Kosidba i berba na zemlji

¹⁴Vidjeh: gle, bijel oblak, i na oblaku sjeđaše kao Sin Čovječji, a imao je na glavi zlatnu krunu, i u ruci oštar srp. ¹⁵Drugi anđeo iziđe iz hrama vičući jakim glasom onome što je sjedio na oblaku: »Zamahni svojim srpom i žanji, jer dođe čas da se žanje. Dozrela žetva zemlje.« ¹⁶I onaj koji sjeđaše na oblaku, baci svoj srp na zemlju, i bi požnjevena zemlja. ¹⁷Drugi anđeo izađe iz hrama što je na nebu, a imao je i on oštar srp. ¹⁸I drugi anđeo iziđe od žrtvenika, koji je imao vlast nad ognjem, i povika jakim glasom onome koji je imao oštar srp: »Zamahni svojim oštrim srpom i beri grožđe od trsa zemlje, jer već sazre grožđe.« ¹⁹I baci anđeo svoj srp na zemlju, i obra trs zemlje i stavi u veliki tijesak Božjega gnjeva. ²⁰Gažen je tijesak izvan grada, i izađe iz tijeska krv sve do uzda konjima, tisuću i šest stotina stadija.