Sedam čaša Božjega gnjeva

¹Začuh jaki glas iz hrama, gdje govori sedmorici anđela: »Idite i izlijte sedam čaša Božjega gnjeva na zemlju!« ²Otiđe prvi i izli svoju čašu na zemlju; i nastade zli i ljuti čir na ljudima koji su imali žig Zvijeri i koji su se klanjali njezinoj slici. ³Drugi anđeo izli svoju čašu u more; i nastade krv kao od mrtvaca, i svako živo biće uginu u moru. ⁴Treći izli svoju čašu na rijeke i na vodene izvore; i nastade krv. ⁵I začuh anđela voda gdje govori: »Pravedan si ti koji jesi, i koji bijaše, ti Sveti, što si ovako sudio! ⁶Oni proliše krv svetih i proroka; zato si im dao da piju krv; to su zaslužili.« ⁷I začuh gdje žrtvenik govori: »Da, Gospodine, Svemogući Bože, istiniti su i pravedni tvoji sudovi.« ⁸I četvrti izli svoju čašu na sunce, i dano mu je da pali ljude ognjem. ⁹I opališe se ljudi od velike žege, i pohuliše ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu daju slavu. ¹⁰Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri; i njezino kraljevstvo postade tamno, a ljudi su grizli svoje jezike od bola. ¹¹Hulili su na nebeskoga Boga zbog svojih bolova i čireva, ali se ne odvratiše od svojih djela. ¹²Šesti izli svoju čašu na veliku rijeku Eufrat. Presahnu njezina voda da se pripravi put kraljevima od sunčanoga istoka. ¹³I vidjeh kako iz Zmajevih usta i iz usta Zvijeri, i iz usta lažnoga proroka izlaze tri nečista duha kao žabe. ¹⁴To su naime đavolski duhovi koji čine znakove, i izlaze da skupe kraljeve svega svijeta na boj za veliki dan Svemogućega Boga. ¹⁵(Evo dolazim kao tat: blago onome koji je budan i čuva svoju odjeću da ne hoda gol i da ljudi ne vide njegovu golotinju!) ¹⁶I skupi ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. ¹⁷Sedmi izli svoju čašu u zrak; i izađe jaki glas iz hrama od prijestolja: »Učinjeno je.« ¹⁸I nastadoše munje, glasovi i gromovi, i bi velik potres zemlje kakav nikad ne bijaše otkako su ljudi na zemlji, potres tako velik. ¹⁹Grad velik razdijeli se na tri dijela i poganski gradovi padoše. Tada se Bog sjeti velikog Babilona i dade mu čašu s vinom svojega ljutoga gnjeva. ²⁰Svi otoci iščeznuše, i gore nestadoše. ²¹Velika tuča kao talenti pade s neba na ljude; i ljudi su hulili na Boga zbog zla od tuče, jer je bilo izvanredno veliko.