¹I peti anđeo zatrubi. I vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i bi joj dan ključ od ždrijela bezdana. ²I otvori ona ždrijelo bezdana, i izađe dim iz ždrijela kao dim iz velike peći, i pocrnje sunce i nebo od dima iz ždrijela. ³I iz dima izađoše skakavci na zemlju, i bi im dana vlast kakvu imaju zemaljski škorpioni. ⁴I bi im zapovjeđeno da ne naude zemaljskoj travi, niti ikakvoj zeleni, niti ikakvu stablu, nego samo ljudima koji nemaju Božjega pečata na svojim čelima. ⁵I bi im dano da ih ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; njihovo mučenje bijaše kao mučenje škorpiona, kad ubode čovjeka. ⁶U one dane tražit će ljudi smrt, i ne će je naći. Željet će umrijeti, a smrt će od njih bježati. ⁷Skakavci bijahu kao konji opremljeni za boj; i na glavama im kao krune od zlata; i njihova lica kao čovječja lica. ⁸Imali su kosu kao kod žena, a njihovi zubi bijahu kao u lavova. ⁹Imali su oklope kao željezne oklope, a glas njihovih krila bijaše kao klopot kola, kad mnogi konji trče u boj. ¹⁰Imali su repove i žalce kao škorpioni. U repovima njihovim bijaše moć da škode ljudima pet mjeseci. ¹¹Imali su nad sobom kralja anđela bezdana kojemu je ime hebrejski Abadon, a grčki Apolion. ¹²Jedno zlo prođe, a evo idu još dva zla za tim. ¹³I šesti anđeo zatrubi. Začuh jedan glas od četiri roga zlatnoga žrtvenika koji je pred Bogom, ¹⁴gdje govori šestome anđelu koji je imao trubu: »Odveži četiri anđela koji su svezani kod velike rijeke Eufrata!« ¹⁵I bila su odvezana četiri anđela koji bijahu pripravljeni za određeni sat, dan, mjesec i godinu, da pobiju trećinu ljudi. ¹⁶I broj vojske na konjima bijaše dvije mirijade mirijada; čuo sam njihov broj. ¹⁷I tako vidjeh u viđenju konje i one što su na njima jahali: imali su ognjene, plavetne i sumporne oklope, a glave konja bile su kao glave lavova, i iz njihovih usta izlazio je oganj i dim, i sumpor. ¹⁸I od ta tri zla pogibe trećina ljudi, od ognja i od dima, i sumpora što je izlazio konjima iz usta. ¹⁹Doista, moć je konja u njihovim ustima i u njihovim repovima, jer su njihovi repovi kao zmije, imaju glave, i njima čine zlo. ²⁰Ostali ljudi, koji nisu bili pobijeni tim zlima, ne obratiše se od djela svojih ruku, da se ne klanjaju đavlima – zlatnim, srebrnim, mjedenim, kamenim ili drvenim – koji niti mogu vidjeti, ni čuti, ni hodati. ²¹Ne odvratiše se od svojih ubojstava, ni od svojih čaranja, ni od svojeg bluda, ni od svoje krađe.