Pjesma nad pjesmama
2,13
Već smokva pušta svoj plod i vinova loza u cvatu širi svoj miris. Ustani, ljubljena moja, krasotice moja, i dođi!
Kontekst
11 Gle, već je prošla zima i prestalo je kišiti.
12 Niču cvjetići na polju. Došlo je vrijeme rezanja loze i već se čuje u našoj zemlji grgutanje grlice.
13 Već smokva pušta svoj plod i vinova loza u cvatu širi svoj miris. Ustani, ljubljena moja, krasotice moja, i dođi!
14 Dođi, golubice moja, što se gnijezdiš u klisurama, u vrletnom zaklonu! Daj da vidim tvoje lice, daj da slušam tvoj glas, jer je tvoj glas mekan i tvoje lice blago.
15 O, ulovite nam lisice, male lisice, što pustoše vinograd, naš vinograd u cvatu.
