Zaručnik:

¹Kako si lijepa, ljubljena moja, kako si lijepa! Tvoje su oči ispod koprene kao golubice. ²Kosa ti je kao stado koza koje u valovitom trku silazi s gileadske gore. Zubi su ti kao stado ovaca što upravo dolaze s kupanja, kad se strigu, sve sa svojim blizancima, a da nijedna među njima nije bez janjeta. ³Usne su ti kao vrpca grimiza i tvoj govor je mek. Kao kriška šipka su tvoji obrazi ispod koprene. ⁴Vrat ti je kao Davidov toranj okružen zidnim vijencima, s kojega vise tisuće štitova, štitova samih junaka. ⁵Tvoje su grudi dva laneta blizanca, što pasu među ljiljanima. ⁶Prije nego rashladi dan i rašire se sjene, htio bih poći k smirnovoj gori, k tamjanovu brijegu. ⁷Sva si lijepa, ljubljena moja, nema na tebi ljage. ⁸Dođi s Libanona, zaručnice, k meni! Dođi s Libanona, dođi k meni! Siđi s amanskoga brijega, sa senirskoga i hermonskoga vrhunca, iz lavovskih pećina i risovskih gora! ⁹Ranjavaš mi srce, sestro, zaručnice moja; očaravaš mi srce svakim pogledom svojih očiju, svakim biserom na svome vratu! ¹⁰Kako je slatko tvoje milovanje, sestro, zaručnice moja; Tvoja je ljubav slađa od vina i miris tvojih ulja nadvisuje svaku mirodiju. ¹¹S tvojih usana, zaručnice moja, kaplje djevičanski med. Tvoj jezik kupa med i mlijeko, i miris je tvojih haljina kao miris tamjana. ¹²Vrt si dobro ograđen, sestro moja, zaručnice, zatvoren studenac, izvor zapečaćen. ¹³Tvoj je nasad voćnjak šipka, pun prekrasnih plodova, cipra i narda, ¹⁴narda i šafrana, iđirota i cimeta, i svakojakog raslinja za kâd, smirne i aloja, sa svakojakim najskupljim balzamima. ¹⁵Ti si izvor mojega vrta, studenac žive vode, što teče s Libanona.

Zaručnica:

¹⁶Ustani sad, sjevernjače, dođi također, ti južnjače! Zapušite po mome vrtu, da se rašire njegovi mirisi! O, kad bi u moju bašču došao moj ljubljeni, da uživa njezine najljepše plodove!