Pjesma nad pjesmama 7 — Biblija Šarić

Zbor:

¹Vrati se, vrati, Sulamko! Vrati se, vrati, da ti se divimo! Čemu se želite diviti na Sulamki, svrstane tako u dva zbora?

Zaručnica:

Zbor:

²Kako su lijepe tvoje noge u papučicama, kćeri plemenita naroda! Oblik tvojih bokova je kao đerdan oko vrata, djelo umjetničke ruke. ³Krilo ti je slično amfori u kojoj ne nedostaje miješana vina. Tijelo ti je kao stog pšenice, ograđen ljiljanima. ⁴Tvoje su grudi kao dva laneta blizanca. ⁵Tvoj vrat – toranj od slonove kosti. Tvoje oči – dva jezera pred batrabimskim vratima. Tvoj je nos kao libanonski toranj koji gleda prema Damasku. ⁶Tvoja je glava kao Karmel i tvoje su kose kao kraljevski grimiz spleten u pletenice.

Zaručnik:

⁷Kako si krasna, kako čarobna, kako ljupka, ti, ljubljena moja! ⁸Tvoj je stas kao palma, a tvoje su grudi kao njezini grozdovi. ⁹Rekoh samom sebi: popet ću se na palmu, dohvatiti njezine grozdove. Tad će mi tvoja njedra biti grozdovi za mene i dah tvojih usta kao miris jabuke, ¹⁰tvoja će mi usta biti kao plemenito vino što mi slatko vlaži grlo i klizi preko usana i zuba.

Zaručnica:

¹¹Ja sam sva za moga dragoga! Prema meni streme sve njegove čežnje. ¹²Dođi, dragi moj, pođimo van u polja! Pod ciprovim grmljem lezimo na počinak! ¹³Uranit ćemo da bismo pošli u vinograde vidjeti zameće li se već loza, rastvaraju li se cvjetovi. Tamo ću ti dati svoju ljubav. ¹⁴Mandragore već odišu svojim mirisom i u našim se vrtovima krije svakovrsno izvrsno voće, novo i staro, koje sam za tebe, ljubljeni moj, čuvala.