Zbor:
1Vrati se, vrati, Sulamko! Vrati se, vrati, da ti se divimo! Čemu se želite diviti na Sulamki, svrstane tako u dva zbora?
Zaručnica:
Zbor:
2Kako su lijepe tvoje noge u papučicama, kćeri plemenita naroda! Oblik tvojih bokova je kao đerdan oko vrata, djelo umjetničke ruke.
3Krilo ti je slično amfori u kojoj ne nedostaje miješana vina. Tijelo ti je kao stog pšenice, ograđen ljiljanima.
4Tvoje su grudi kao dva laneta blizanca.
5Tvoj vrat – toranj od slonove kosti. Tvoje oči – dva jezera pred batrabimskim vratima. Tvoj je nos kao libanonski toranj koji gleda prema Damasku.
6Tvoja je glava kao Karmel i tvoje su kose kao kraljevski grimiz spleten u pletenice.
Zaručnik:
7Kako si krasna, kako čarobna, kako ljupka, ti, ljubljena moja!
8Tvoj je stas kao palma, a tvoje su grudi kao njezini grozdovi.
9Rekoh samom sebi: popet ću se na palmu, dohvatiti njezine grozdove. Tad će mi tvoja njedra biti grozdovi za mene i dah tvojih usta kao miris jabuke,
10tvoja će mi usta biti kao plemenito vino što mi slatko vlaži grlo i klizi preko usana i zuba.
Zaručnica:
11Ja sam sva za moga dragoga! Prema meni streme sve njegove čežnje.
12Dođi, dragi moj, pođimo van u polja! Pod ciprovim grmljem lezimo na počinak!
13Uranit ćemo da bismo pošli u vinograde vidjeti zameće li se već loza, rastvaraju li se cvjetovi. Tamo ću ti dati svoju ljubav.
14Mandragore već odišu svojim mirisom i u našim se vrtovima krije svakovrsno izvrsno voće, novo i staro, koje sam za tebe, ljubljeni moj, čuvala.
