Kratka povijest izlaska iz Egipta s raznim opomenama

¹Ovo su govori što ih održa Mojsije pred svim Izraelom s one strane Jordana, u pustinji, u Arabi, naprema Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba. ²Jedanaest je dana hoda od Horeba preko gore Seira do Kadeš Barnee. ³Prvoga dana jedanaestoga mjeseca u četrdesetoj godini govorio je Mojsije sinovima Izraelovim sve što mu je bio Gospodin zapovjedio za njih. ⁴Nakon što je bio porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskog kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju, ⁵poče Mojsije s one strane Jordana, u moapskoj zemlji, razlagati zakon ovako: ⁶»Gospodin, Bog naš, ovako nam je na Horebu govorio: Dosta ste dugo boravili na toj gori. ⁷Podignite se i pođite k pogorju Amorejaca i k svim njihovim susjedima u Arabi, na pogorju i u Šefeli i u Negebu i na morskoj obali, u zemlju Kanaanaca i k Libanonu do velike rijeke, do Eufrata! ⁸Eto, tu zemlju predajem vama. Uđite u nju i zauzmite tu zemlju! Gospodin se zakleo vašim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovim potomcima. ⁹Onda vam rekoh: Ne mogu za vas sam skrbiti. ¹⁰Gospodin, Bog vaš, umnožio vas je tako da vas je danas kao i zvijezda na nebu. ¹¹Gospodin, Bog vaših otaca, neka vas umnoži još tisuću puta više i neka vas blagoslovi, kako vam je obećao! ¹²Ali kako da posve sam nosim teret i breme što ga na mene tovarite, i da rješavam vaše nesuglasice? ¹³Predložite za svako od svojih plemena mudre, razborite i iskusne ljude, da vam ih postavim za starješine! ¹⁴Nato mi odgovoriste: Dobro je što misliš učiniti. ¹⁵Tada izabrah od vaših plemenskih glavara mudre i iskusne ljude i postavih vam ih za starješine: za tisućnike, za stotnike, za pedesetnike i za desetnike, nadalje postavih pisare za vaša plemena. ¹⁶U isto vrijeme dadoh vašim sucima ovaj naputak: Saslušavajte obje strane svoje braće! Sudite pravo svakomu, bio brat ili stranac! ¹⁷Budite nepristrani na sudu! Saslušajte i maloga i velikoga! Ne bojte se nikoga! Jer sudac zastupa Božje mjesto. Ako li vam je koji pravni slučaj pretežak, predložite ga meni, da ga istražim! ¹⁸Tako vam onda dadoh naputak za sve što trebate činiti. ¹⁹Potom otiđosmo od Horeba i prijeđosmo svu onu veliku i strašnu pustinju, koju ikad vidjeste, idući na pogorje Amorejaca, kao što nam je bio zapovjedio Gospodin, Bog naš. I dođosmo do Kadeš Barnee. ²⁰Tada vam rekoh: Dođoste, eto, do pogorja Amorejaca, što nam ga Gospodin, Bog naš, želi dati. ²¹Gle, Gospodin, Bog tvoj, dao ti je tu zemlju! Pođi, uzmi je u svoj posjed, kao što ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvojih otaca! Ne boj se i ne plaši se! ²²Tada svi pristupiste k meni i rekoste: Poslat ćemo pred sobom nekoliko ljudi, da nam istraže zemlju i da nam jave za put kojim ćemo ići, i za gradove u koje ćemo doći. ²³Ja sam bio s prijedlogom sporazuman i izabrao sam između vas dvanaest ljudi, iz svakoga plemena po jednoga. ²⁴Oni krenuše na put, gore u pogorje, stigoše do eškolske doline i razgledaše zemlju. ²⁵Uzeše sa sobom ploda one zemlje i donesoše nam ga. Onda nam dadoše ovaj izvještaj: Lijepa je zemlja koju će nam dati Gospodin, Bog naš. ²⁶Ipak ne htjedoste ići, nego se usprotiviste zapovijedi Gospodina, Boga svojega. ²⁷I mrmljali ste u svojim šatorima ovako: U zloj namjeri odvede nas Gospodin iz egipatske zemlje, da nas preda u ruke Amorejcima, da nas oni unište. ²⁸Kamo da idemo? Braća nam uplašiše srca kad su govorila: Ljudi su tamo veći i brojniji od nas. Gradovi su im veliki i do neba utvrđeni. Pa i Anakove sinove tamo vidjesmo. ²⁹A ja vam rekoh: Ne plašite se i ne bojte ih se! ³⁰Gospodin, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas isto onako kako vam je učinio u Egiptu pred vašim ocima; ³¹i u pustinji, gdje si vidio kako te nosio Gospodin, Bog tvoj, kao što čovjek nosi svoje dijete, cijelim putem, što ga prevaliste, dok ne dođoste do ovoga mjesta. ³²Ali uza sve to ne imadoste pouzdanja u Gospodina, svog Boga, ³³koji je ipak išao pred vama putem i tražio vam mjesto za tabor, noću u ognju, da ste mogli vidjeti put kojim ste morali ići, a danju u oblaku. ³⁴Kad je Gospodin čuo vaše tužbe, razgnjevi se i zakle se: ³⁵Nijedan od ljudi toga naopakog roda ne će vidjeti lijepe zemlje koju sam pod prisegom obećao dati vašim ocima. ³⁶Samo će je vidjeti Kaleb, Jefuneov sin. Njemu i njegovim sinovima dat ću zemlju po kojoj je išao, jer je bio Gospodinu u svemu pokoran. ³⁷I na mene se razljuti Gospodin zbog vas i reče: I ti ne ćeš doći tamo. ³⁸Ipak Jošua, Nunov sin, tvoj sluga, doći će tamo. Njega ohrabri: jer on će razdijeliti zemlju među Izraelovim sinovima. ³⁹A vaša djeca, za koju rekoste da će postati roblje, i vaši sinovi, koji danas ne znaju razlikovati između dobra i zla, doći će tamo. Njima ću je dati, i oni će je uzeti u posjed. ⁴⁰A vi se vratite i idite u pustinju prema Crvenome moru! ⁴¹Tada mi vi odgovoriste ovako: Sagriješismo Gospodinu. Ići ćemo i borit ćemo se kako nam je zapovjedio Gospodin, Bog naš. Pa se opasaste svaki svojim bojnim oružjem i htjedoste u svojoj zaslijepljenosti poći na pogorje. ⁴²Ali Gospodin mi zapovjedi: Opomeni ih: Ne idite gore i ne borite se jer ja nisam među vama! Inače, bit ćete poraženi od svojih neprijatelja. ⁴³Ja vas tad opomenuh, ali ne poslušaste, nego se oprijeste Gospodnjoj zapovijedi i pođoste u svojoj drskosti gore na pogorje. ⁴⁴Tada iziđoše protiv vas Amorejci, koji prebivaju na onom pogorju. Oni vas potjeraše, kao roj pčela raspršiše vas od Seira pa do Horme. ⁴⁵Kad se vratiste, plakali ste pred Gospodinom, ali Gospodin ne posluša vašega glasa, niti okrenu svojega uha k vama. ⁴⁶Tako ostadoste u Kadešu dugo vremena, dok ondje stajaste.