Rastavno pismo

¹Kad tko uzme ženu i s njom se oženi i ona mu se potom više ne sviđa, jer na njoj nađe nešto ružno, neka joj napiše rastavno pismo, neka joj ga da u ruke i neka je otpusti iz svoje kuće! ²Kad ona ode iz njegove kuće i uda se za drugoga, ³pa ako i tom drugom mužu omrzne, napiše joj rastavno pismo, da joj ga u ruke i otpusti je iz svoje kuće, ili ako umre drugi muž koji se njom oženi, ⁴tada se njezin prvi muž, koji ju je bio otpustio, ne smije opet njom oženiti, jer je postala nečista. To je gnusno pred Gospodinom, i ti ne smiješ opteretiti krivnjom zemlju koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje u baštinu.

Razne socijalne zapovijedi

⁵Ako se netko skoro oženio, ne treba ići u vojsku. Neka mu se ne nameću nikakve obveze! Godinu dana neka je slobodan za svoju kuću i neka veseli svoju ženu, koju je doveo! ⁶Ne smije se uzimati u zalog ručni mlin ili gornji mlinski kamen, jer se time uzima život u zalog. ⁷Ako se tko nađe da je ukrao koga između svojih zemljaka, kojeg Izraelca, i s njim kao s robom postupao ili ga prodao, taj kradljivac neka umre! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine! ⁸Kod bolesti gube radi točno i savjesno po svim uputama što vam ih daju levitski svećenici! Radite točno onako kako sam vam zapovjedio! ⁹Pomisli na ono što je Gospodin, Bog tvoj, učinio Mirjam na putu, kad iziđoste iz Egipta! ¹⁰Ako daš svome bližnjemu nešto u zajam, ne idi u njegovu kuću da mu uzmeš zalog! ¹¹Stoj vani! Onaj komu si dao zajam, neka ti van iznese zalog! ¹²Ako je siromah, ne spavaj s njegovim zalogom! ¹³Vrati mu zalog čim zapadne sunce, da može leći spavati u svom plaštu i da te blagoslivlja! To će ti se uračunati u zaslugu pred Gospodinom, Bogom tvojim. ¹⁴Ne zakidaj ubogog i siromašnog nadničara: bilo da je on jedan od tvojih zemljaka, bilo jedan od stranaca koji su u tvojoj zemlji, u tvojim mjestima. ¹⁵Isti dan podaj mu njegovu plaću! Sunce neka ne zađe nad njom; jer je siromašan i uzdiše za njom. Inače, zavapit će protiv tebe Gospodinu, i ti si na sebe navalio krivnju. ¹⁶Oci neka se ne usmrćuju zbog njihove djece i djeca zbog njihovih otaca! Svaki neka bude usmrćen za svoj vlastiti grijeh! ¹⁷Ne iskrivljuj pravice strancu ili siroti i ne uzimaj u zalog haljine udovici! ¹⁸Pomisli na to da si bio rob u Egiptu, i da te je otamo oslobodio Gospodin, Bog tvoj! Zato ti zapovijedam da tako činiš. ¹⁹Kad žanješ svoju ljetinu na polju i zaboraviš koji snop na polju, ne vraćaj se da ga uzmeš! Neka pripadne strancu, siroti i udovici, da te blagoslovi Gospodin, Bog tvoj, u svakom poslu tvojih ruku! ²⁰Kad treseš svoje masline, ne pretražuj još grane iza sebe! Neka to dopadne strancu, siroti i udovici! ²¹Kad bereš svoj vinograd, ne skupljaj nakon što ga obereš! Neka to pripadne strancu, siroti i udovici! ²²Pomisli na to da si i ti bio rob u egipatskoj zemlji! Zato ti zapovijedam da tako činiš.