Deset zapovijedi Božjih

¹Mojsije sazva sve Izraelce i reče im: »Čuj, Izraele, zakone i zapovijedi, što vam ih danas objavljujem! Naučite ih i nastojte ih držati! ²Gospodin, Bog naš, sklopi s nama Savez na Horebu. ³Nije Gospodin sklopio taj savez s našim ocima, nego s nama, koji smo danas još svi ovdje na životu. ⁴Gospodin je licem k licu govorio s vama iz ognja na gori. ⁵Ja sam tada stajao između Gospodina i vas, da vam objavim Gospodnju riječ; jer ste se vi bojali ognja i niste uzišli na goru. Riječi su glasile: ⁶Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji te izveo iz egipatske zemlje, iz kuće sužanjstva. ⁷Nemaj drugih bogova uz mene! ⁸Ne izrađuj sebi rezana lika, niti kakve slike od onoga što je gore na nebu ili dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom! ⁹Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj im se; jer sam ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog revnitelj, koji kazni opačinu otaca na djeci, na unučadi i praunučadi onih koji me mrze, ¹⁰a milosrđe iskazuje do u tisućitog koljena onima koji me ljube i drže moje zapovijedi. ¹¹Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svojega! Jer Gospodin ne će pustiti bez kazne onoga koji uzima njegovo ime uzalud. ¹²Pazi na to da posvetiš subotu, kao što ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj! ¹³Šest dana radi i obavljaj sve svoje poslove! ¹⁴Ali sedmi dan je dan odmora u čast Gospodinu, Bogu tvojemu. Tad ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti, ni tvoj sin ili kći, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoj vol, ni tvoj magarac, ni sva tvoja stoka, ni stranac koji boravi kod tebe unutar tvojih vrata! Tvoj sluga i tvoja sluškinja neka se uspiju odmoriti kao ti! ¹⁵Pomišljaj na to da si sam bio rob u egipatskoj zemlji, i da te je Gospodin, Bog tvoj, izveo otamo jakom rukom i snažnom mišicom! Zato ti Gospodin, Bog tvoj, zapovijeda da svetkuješ subotu. ¹⁶Poštuj svog oca i majku, kao što ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da dugo živiš i da ti dobro bude u zemlji koju će ti dati Gospodin, Bog tvoj! ¹⁷Ne ubijaj! ¹⁸Ne čini preljuba! ¹⁹Ne kradi! ²⁰Ne svjedoči lažno protiv svog bližnjeg! ²¹Ne želi žene svog bližnjega! Ne želi kuće svojega bližnjega, ni njegove njive, njegova sluge, njegove sluškinje, njegova vola, njegova magarca, ni išta što pripada tvojemu bližnjemu! ²²Ove riječi Gospodin je uputio cijeloj vašoj zajednici na brdu iz ognja i gustog oblaka snažnim glasom, ne dodavši ništa. Napisao ih je na dvije kamene ploče te ih predao meni. ²³Kad vi čuste glas iz tame, a gora je ognjem gorjela, tad pristupiste k meni, svi vaši plemenski glavari i vaše starješine, ²⁴te rekoste: Doista, Gospodin, Bog naš, pokaza nam slavu i svoju veličinu, i čusmo njegov glas iz ognja. Danas doživjesmo da Bog može govoriti s čovjekom, a da čovjek ostane na životu. ²⁵A sada, zašto bismo umrli? Jer će nas spaliti taj veliki oganj. Ako budemo još dalje slušali glas Gospodina, Boga svojega, pomrijet ćemo. ²⁶Jer gdje je čovječje biće koje je kao mi čulo glas Boga živoga gdje govori iz ognja, a koje je ostalo na životu? ²⁷Pristupi i slušaj što će kazati Gospodin, Bog naš! Onda nam kaži sve što ti rekne Gospodin, Bog naš! I mi ćemo to slušati i činiti. ²⁸Kad je Gospodin čuo vaše riječi, što mi ih glasno kazaste, reče mi Gospodin: Čuo sam riječi što ti ih taj narod glasno reče. Imaju pravo u svemu što kažu. ²⁹O, kad bi im bilo srce uvijek takvo da me se vazda boje i drže sve moje zapovijedi! Tada bi bilo uvijek dobro njima i njihovoj djeci. ³⁰Idi i reci im: Vratite se u svoje šatore! ³¹A ti ostani ovdje kod mene! Kazat ću sve zapovijedi, zakone i naredbe koje ćeš ih naučiti, da po njima rade u zemlji koju ću im dati u posjed. ³²Gledajte dakle da činite tako kako vam je zapovjedio Gospodin, Bog vaš! Ne odstupajte od toga ni desno ni lijevo! ³³Idite točno putem što vam ga je pokazao Gospodin, Bog vaš, da ostanete na životu i da vam dobro bude, i da dugo prebivate u zemlji koju ćete uzeti u posjed!«