# Knjiga Postanka 2

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Zemaljski raj

**1** Tako se dovrši nebo i zemlja i sva njihova vojska.
**2** Sedmi dan Bog je završio svoje djelo što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio.
**3** I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio.

**4** To je povijest postanka neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme kad Gospodin Bog stvori zemlju i nebo.
**5** Nije još bilo na zemlji nikakva poljskog grmlja, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nije još pustio dažda na zemlju. I nije još bilo ljudi da obrađuju zemlju.
**6** No, dizala se para iz zemlje i natapala je svu površinu tla.

**7** Tada načini Gospodin Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće.

**8** Tada zasadi Gospodin Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka kojega je bio načinio.
**9** I dade Gospodin Bog te nikne iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, drvo života usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla.
**10** Od Edena dolazila je rijeka da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri rukavca.
**11** Prva se zove Pišon. Ona teče pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata.
**12** Zlato je te zemlje izvrsno. Tamo ima i bdelija i oniksa kamena.
**13** Druga se rijeka zove Gihon. Ona teče pokraj cijele zemlje Kuš.
**14** Treća se rijeka zove Tigris. Ona teče istočno od Ašura. Četvrta je rijeka Eufrat.
**15** Uze, dakle, Gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja.
**16** A dade Gospodin Bog čovjeku ovu zapovijed: »Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti;
**17** samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! Jer čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti.«

## Eva. Ustanova ženidbe

**18** Tada reče Gospodin Bog: »Nije dobro čovjeku da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu koja mu pristaje.«
**19** I dovede Gospodin Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske što ih je bio učinio od zemlje pred Adama, da vidi kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati.
**20** Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim. Ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica koja bi mu pristajala.
**21** Zato Gospodin Bog pusti dubok san na Adama. Kad je bio zaspao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.
**22** Gospodin Bog načini ženu od rebra što ga je bio uzeo Adamu i dovede je Adamu.

**23** Adam povika:  
»Ta je napokon kost  
od mojih kostiju i meso od mojega mesa.  
Ona će se zvati mužica,  
jer je uzeta od muža.«

**24** Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.
**25** Oboje, Adam i njegova žena, bili su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim.

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/postanak/2
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/postanak/1.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/postanak/3.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/postanak.md