Josip u Potifarovoj kući

¹Josipa, dakle, dovedoše u Egipat. I Potifar, faraonov dvoranin, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupi ga od Jišmaelaca koji ga tamo dovedoše. ²A Gospodin je bio s Josipom te mu je sve išlo za rukom. Ostade tako u kući svoga gospodara Egipćanina. ³Gospodar vidje da je Gospodin s njim i da je Gospodin po njegovoj ruci davao uspjeh svim njegovim djelima ⁴i Josip nađe milost u njegovim očima; smio ga je dvoriti, i on ga postavi za upravitelja svoje kuće i povjeri mu sve svoje imanje. ⁵I otkad ga je bio postavio za upravitelja svoje kuće i svega imanja, otad je blagoslivljao Gospodin kuću tome Egipćaninu zbog Josipa, i Gospodnji je blagoslov bio na svemu što je imao u kući i u polju. ⁶Zato povjeri sve svoje imanje Josipovim rukama i uz njega nije se više brinuo ni za što, osim za jelo što bi ga blagovao. A Josip je bio krasna stasa i lijepa lica. ⁷Nakon nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reče mu: »Dođi k meni!« ⁸Ali se on opre i reče ženi svoga gospodara: »Eto, moj gospodar ne brine se uza me ni za što u kući i sve mi svoje imanje povjeri. ⁹Sam nije veći od mene u ovoj kući i ništa mi ne uskrati osim tebe, jer si mu žena. Pa kako bih sad ja učinio tako grdno zlo i Bogu tako sagriješio?« ¹⁰I premda je ona dan za danom navaljivala na Josipa, on je ne posluša i ne pođe k njoj i ne sagriješi s njom. ¹¹A kad jednoga dana on dođe u kuću, da napravi svoj posao, a nije bilo nikoga od ukućana unutra, ¹²uhvati ga ona za haljinu i reče: »Ugodi mi!« A on pusti svoju haljinu u njezinoj ruci, pobježe i otrča van. ¹³Kad ona vidje da je ostavio haljinu u njezinoj ruci i pobjegao, ¹⁴viknu svojim ukućanima i reče im: »Vidite! Dovede nam Hebrejca da šalu zbija s nama. On uđe k meni da me navede na zlo; a ja glasno povikah. ¹⁵A kad je on čuo da sam glasno povikala, ostavi svoju haljinu kod mene, pobježe i otrča van.« ¹⁶I ona stavi njegovu haljinu uza se, dok njegov gospodar dođe kući. ¹⁷Njemu pripovjedi isto, naime: »Rob hebrejski, kojega si nam doveo, uđe k meni da se šali sa mnom. ¹⁸Ali kad ja povikah iza glasa, ostavi on svoju haljinu kod mene i pobježe van.« ¹⁹I kad ču gospodar riječi svoje žene koje mu izgovori: »Tako mi učini tvoj sluga, tvoj rob«, razgnjevi se veoma. ²⁰Gospodar uhvati Josipa i baci ga u tamnicu gdje su ležali kraljevi sužnji. I ležao je tamo u tamnici. ²¹Ali je Gospodin bio s Josipom i pridobi mu srca; osobito mu svrati tamničarovu milost. ²²I povjeri tamničar Josipu sve sužnje što su bili u tamnici; sve što bi se tamo činilo, činilo bi se po njegovoj zapovijedi. ²³Tamničar se nije više trebao brinuti ni za što što mu je bio povjerio, jer je Gospodin bio s njim i Gospodin je davao uspjeh svemu što bi poduzeo.