Josipovo uzvišenje

¹Dvije godine poslije usnu faraon. Bilo mu je kao da stoji na Nilu. ²Iz Nila izašlo sedam krava lijepih i ugojenih, i pasle su u šašu. ³A iza njih izašlo iz Nila sedam drugih krava, ružnih i mršavih, i stale su uz druge krave na obali Nila. ⁴Tada požderaše ružne, mršave onih sedam krava lijepih, debelih. I faraon se probudi. ⁵Kad opet zaspa, usnu drugi san. Sedam klasova, jedrih i lijepih, izraslo na jednoj slamci. ⁶Nakon njih isklijalo sedam klasova sitnih, opaljenih od istočnog vjetra, ⁷i sitni klasovi progutaše sedam debelih i punih klasova. Faraon se probudi i opazi da je to sanjao. ⁸Ujutro se osjećao uznemiren. On posla i dade pozvati sve egipatske pismoznance i mudrace. Faraon im pripovjedi svoje snove, ali se ne nađe nijedan koji bi ih faraonu mogao protumačiti. ⁹Tada uze riječ veliki peharnik i reče faraonu: »Moram se danas spomenuti svoje krivnje. ¹⁰Faraon se jednom razljutio na svoje sluge i mene dao zatvoriti u kući zapovjednika tjelesne straže, mene i velikoga pekara. ¹¹U istoj noći mi sanjasmo san, ja i on. Svaki od nas sanjao je san koji je bio od osobite važnosti. ¹²A bio je tamo s nama jedan hebrejski mladić, rob zapovjednika tjelesne straže. Njemu to ispripovjedismo, i on nam protumači naše snove. Svakom pravo protumači san. ¹³I kako nam protumači, tako se dogodi: mene opet postaviše u moju službu, a drugoga dadoše objesiti.« ¹⁴I faraon posla tamo i dade pozvati Josipa. Brže-bolje izvedoše ga iz tamnice. On se ošiša i preobuče te pođe k faraonu. ¹⁵Faraon reče Josipu: »Imao sam san, ali nitko ga ne zna protumačiti. A za tebe sam čuo da samo trebaš čuti san, i odmah ga možeš protumačiti.« ¹⁶Josip odgovori faraonu: »Ja ne mogu ništa; ali Bog će objaviti faraonu što mu je na spasenje.« ¹⁷Faraon je pripovijedao Josipu: »U mojem snu stajao sam na obali Nila. ¹⁸Tada je izašlo iz Nila sedam krava ugojenih i lijepih, te su pasle u šašu. ¹⁹A iza njih izašlo je sedam drugih krava, loših, posve ružnih i mršavih; nikad ne vidjeh u cijelom Egiptu tako ružnih krava kao što su bile te. ²⁰Mršave i ružne krave požderaše onih prvih sedam debelih krava. ²¹Kad su one bile iščeznule u njihovu želucu, poznade da su bile došle u njihov želudac, ali su opet bile ružne kao prije. Nato se ja probudih. ²²Tad opet vidjeh u svojem snu kako je sedam klasova izraslo na jednoj slamci, punih i lijepih klasova. ²³A nakon njih isklijalo sedam drugih klasova, praznih, tankih, od vjetra opaljenih ²⁴i tanki klasovi progutaše sedam lijepih klasova. Ovo ja pripovjedih pismoznancima; ali nijedan mi nije znao protumačiti.« ²⁵Josip reče faraonu: »Snovi faraonovi znače jedno te isto. Bog je objavio faraonu što je naumio učiniti. ²⁶Sedam lijepih krava znači sedam godina; i sedam lijepih klasova znači sedam godina. Snovi imaju jednako značenje. ²⁷I sedam krava mršavih i ružnih, što izađoše iza onih znači sedam godina; i sedam klasova praznih, opaljenih od istočnog vjetra, znači sedam gladnih godina. ²⁸To sam mislio kad rekoh faraonu: Bog je pokazao faraonu što je naumio učiniti. ²⁹Eto, doći će sad sedam godina kad će vladati u svoj egipatskoj zemlji veliko izobilje. ³⁰Ali nakon njih nastat će sedam gladnih godina. Ne će ostati ni traga od svega izobilja u egipatskoj zemlji i glad će dotući zemlju. ³¹Od izobilja ne će se opaziti u zemlji ništa više zbog gladi što će poslije doći; jer će biti vrlo velika. ³²A što je dvaput uzastopce faraon snio, to znači da je Bog to tvrdo odlučio, i Bog će to bez odgađanja izvesti. ³³I sada neka potraži faraon čovjeka mudra i razumna i neka ga postavi nad egipatskom zemljom. ³⁴Neka faraon nadalje odmah postavi nadzornike po zemlji i neka pokupi petinu od egipatske zemlje za tih sedam godina izobilja. ³⁵Neka se pokupi sav prihod žetve dobrih godina što sad dolaze, i neka se skupi žito kojim će faraon raspolagati kao zaliha u gradovima i neka se tamo pohrani. ³⁶Onda je zemlja opskrbljena žitom za sedam gladnih godina, što će doći na Egipat, i tako ne će biti zemlja glađu uništena.« ³⁷Taj se govor svidje faraonu i svim njegovim slugama. ³⁸I faraon reče slugama: »Možemo li naći čovjeka u kojem bi duh Božji bio kao u ovom?« ³⁹A Josipu faraon reče: »Kad je tebi objavio Bog sve to, nema nikoga koji bi bio tako mudar i razuman kao ti. ⁴⁰Ti ćeš biti nad mojom kućom; sav moj narod podvrgnut će se tvojim zapovijedima; samo ću prijestoljem biti veći od tebe!« ⁴¹Tada reče faraon Josipu: »Evo, postavljam te nad svom egipatskom zemljom.« ⁴²I skine faraon svoj pečatni prsten s ruke i stavi ga Josipu na ruku, dade ga onda obući u haljine od najljepšeg platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata. ⁴³I dade ga voziti na drugim svojim kolima i pred njim klicati: »Na koljena!« Tako ga postavi nad svim Egiptom. ⁴⁴Onda reče faraon Josipu: »Ja sam doduše faraon; ali protiv tvoje volje neka nitko ne makne ruke ili noge u egipatskoj zemlji.« ⁴⁵Faraon dade Josipu ime Safenat Paneah i dade mu za ženu Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. Potom proputova Josip egipatsku zemlju. ⁴⁶Bilo je Josipu trideset godina kad stupi u službu faraona, egipatskoga kralja. Kad je Josip bio otišao od faraona, obiđe svu egipatsku zemlju. ⁴⁷I zemlja u sedam godina izobilja ponese veoma mnogo. ⁴⁸On pokupi sav prihod žetve što ga je u tih sedam godina bilo u Egiptu, i dade nositi žito u gradove; u svaki je grad nosio žito s okolnih polja. ⁴⁹Tako nakupi Josip žita kao pijeska na moru u tolikoj količini da ga je prestao mjeriti; jer se više nije moglo mjeriti. ⁵⁰Dok još ne nastade glad, rodiše se Josipu dva sina: rodi mu ih Aseneta, kći Poti Fere, svećenika u Onu. ⁵¹Prvorođencu nadjenu Josip ime Manaše; »jer«, reče, »Bog mi dade da zaboravim svu svoju nesreću i svu kuću mog oca.« ⁵²Drugome nadjenu ime Efrajim; »jer«, reče, »Bog me učini plodnim u zemlji moje nevolje.« ⁵³A kad prođe sedam godina za kojih je vladalo izobilje u egipatskoj zemlji, ⁵⁴nastade sedam gladnih godina, kao što je Josip bio navijestio. Nastade glad u svim zemljama; ali u svoj egipatskoj zemlji bilo je kruha. ⁵⁵A kad poče gladovati i sva egipatska zemlja, povika narod k faraonu za kruh. Faraon uputi sve Egipćane: »Idite k Josipu i što vam on rekne, to činite!« ⁵⁶I kad je vladala glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve žitnice i prodavati žito Egipćanima. A glad je pritiskivala u egipatskoj zemlji sve više. ⁵⁷Sav je svijet dolazio u Egipat da kupi žita kod Josipa, jer je po svem svijetu bila velika glad.