Bog odluči uništiti pokvareni svijet

¹A kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se rodiše, ²vidješe sinovi Božji da su lijepe kćeri čovječje, i uzimali ih sebi za žene koliko htjedoše. ³Tada reče Gospodin: »Duh moj ne će više dugo ostati u ljudima. Oni nisu više ništa drugo nego meso. Trajanje njihova života neka bude još samo sto i dvadeset godina.« ⁴Onda kada su se sinovi Božji ženili s kćerima čovječjim, pa još i kasnije, i ove im rađale djecu, živjeli su divovi na zemlji, gorostasi davnine, preslavni junaci. ⁵Kad Gospodin vidje da je pokvarenost ljudi na zemlji velika i da je sve mišljenje i htijenje njihova srca svejednako išlo samo na zlo, ⁶pokaja se Gospodin što je bio načinio ljude na zemlji, i bio je duboko ožalošćen. ⁷I odluči Gospodin: »Istrijebit ću sa zemlje ljude što sam ih stvorio, s ljudima i stoku, sitne životinje i ptice nebeske. Jer se kajem što sam ih načinio.« ⁸Samo Noa nađe u očima Gospodnjim milost. ⁹Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pobožan i bez prijekora među svojim suvremenicima; Noa je živio po zapovijedi Božjoj. ¹⁰Tri sina imao je Noa: Šema, Hama i Jafeta. ¹¹Tada je zemlja bila pokvarena pred Bogom i puna zločina. ¹²I kad Bog vidje kako je zemlja veoma pokvarena, jer je sve čovječanstvo u svom djelovanju bilo pošlo po zlu, ¹³reče Bog Noi: »Odlučio sam da dođe kraj svim živim stvorenjima, jer je zemlja puna zločina što ih čine. Zato ih, eto, hoću da zatrem zajedno sa zemljom. ¹⁴Načini sebi korablju od drveta čempresa ! Sagradi pregratke u korablji i obloži je iznutra i izvana smolom! ¹⁵Ovako je podigni: Trista lakata neka bude dužina korablje, pedeset lakata njezina širina i trideset lakata njezina visina! ¹⁶Napravi na korablji otvor za svjetlost i izmjeri za nj lakat visine odozgor naokolo! Stavi onda vrata korablji sa strane i načini u njoj donji, srednji i gornji kat. ¹⁷Jer znaj dobro: Pustit ću povodanj na zemlju, da istrijebim sva bića pod nebom; što živi na zemlji, neka izgine! ¹⁸S tobom ipak hoću sklopiti savez. U korablju ćeš ući ti i s tobom sinovi tvoji, žena tvoja i žene sinova tvojih. ¹⁹Od svih živih bića uzet ćeš u korablju po dvoje, da ih sa sobom uzdržiš na životu; po jedno muško i jedno žensko neka bude! ²⁰Od svake vrste ptica, stoke i od živina što gmižu po zemlji, neka uđu s tobom po dvoje, da ostanu na životu. ²¹Priskrbi sebi i sve što treba za hranu, i spremi to kod sebe, da bude hrane tebi i njima.« ²²I Noa izvede sve onako kako mu je Bog bio zapovjedio.