Vrijednost mudrosti

¹Bolje je dobro ime nego dobro ulje. Dan smrti više je vrijedan nego dan rođenja. ²Bolje je ići u kuću žalosti nego u kuću gošćenja; jer je ovdje svršetak svakoga čovjeka. Tko još živi, prima to k srcu. ³Bolje je zabrinutost nego smijeh. Jer ako je lice i tužno, može ipak biti veselo srce. ⁴Srce mudrih ljudi boravi u kući žalosti, a srce ludih u kući veselja. ⁵Bolje je slušati ukor mudroga nego hvalospjev luđaka! ⁶Jer kao što praska trnje pod kotlom, takvo je pljeskanje luđaka. I to je taština! ⁷Jer globljenje čini mudra čovjeka ludim, a mićenje pokvari srce. ⁸Bolji je svršetak jedne stvari nego njezin početak. Bolja je strpljivost nego oholost! ⁹Ne podaji se prebrzo srdžbi, jer srdžba prebiva u grudima ludih! ¹⁰Ne govori: »Kako to da su prije bila bolja vremena nego danas?« Jer mudrost ti ne nadahnu to pitanje. ¹¹Dragocjena je mudrost kao baština i probitak onima koji vide sunce, ¹²jer je u sjeni mudrosti čovjek tako dobro zaklonjen kao u sjeni novca. Ali znanje mudrosti ima prednost u tom što daje život onome koji je posjeduje. ¹³Pogledaj djelo Božje! Tko može ispraviti što je on iskrivio? ¹⁴Je li ti dobro, budi dobre volje! Je li ti zlo, onda upamti: jedno i drugo je Bog tako odredio da čovjek ne zna što ga čeka. ¹⁵Oboje smo vidjeli u svojim ništavnim danima: ima pravednika koji propadaju unatoč svojoj pravdi i ima bezbožnika koji dugo žive unatoč svojoj pokvarenosti. ¹⁶Ne budi suviše pravedan! Ne čini se premudrim! Zašto bi štetio samomu sebi? ¹⁷Ne čini mnogo zla i ne budi lud! Zašto ćeš već umrijeti u nevrijeme? ¹⁸Bilo bi dobro kad bi se čvrsto držao ovog, a ono ne bi dao iz ruku; jer tko se boji Boga, umakne svemu. ¹⁹Mudrost daje mudrome više moći nego što je imaju u gradu desetorica vlastodržaca. ²⁰Jest, nijedan čovjek na zemlji nije tako pravedan da bi činio samo dobro i nikada se ne ogriješio. ²¹Ne primaj k srcu svako brbljanje što kola naokolo! Inače bi mogao čuti kako te grdi tvoj vlastiti sluga. ²²Jer često, ti to znaš, sam si grdio druge. ²³Sve sam to ja istražio mudrošću. Mislio sam da postanem mudar. Ali je ona ostala daleko od mene. ²⁴Daleko je bit stvari – duboko, vrlo duboko – tko ga može naći? ²⁵Opet se prihvatih i upravih svoje srce tome da mudrujem i istražujem, i da tražim mudrost i razboritost, i da spoznam je li zloća ludost i bezumlje jarost. ²⁶Tad spoznah: gorča je žena od smrti, jer je ona mreža, srce je njezino zamka, ruke su njezine okovi. Tko je u milosti kod Boga, može joj izmaći. Ali grješnik joj pripadne. ²⁷Gle, to nađoh, veli propovjednik, spajajući jedno s drugim, da dođem do spoznaje. ²⁸A što sam uvijek tražio i nikada nisam našao: jednoga čovjeka između tisuća nađoh, a žene među svima njima ne nađoh. ²⁹Gle, to nađoh: Bog je stvorio čovjeka ispravna, ali oni (ljudi) traže pokvarenost.