Hvalospjev ljubavi

¹Ako ljudske i anđeoske jezike govorim, a nemam ljubavi, onda sam kao mjed koja ječi, ili praporac koji zveči. ²Ako imam proroštvo i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru, da i gore premještam, a nemam ljubavi, ništa sam. ³I ako razdam sve svoje imanje, i ako predam svoje tijelo da se sažeže, a nemam ljubavi, ništa mi ne koristi. ⁴Ljubav dugo trpi, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se. ⁵Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, ⁶ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. ⁷Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. ⁸Ljubav nikad ne prestaje; a proroštva će prestati, jezici će umuknuti, znanje će proći. ⁹Jer dijelom znamo i dijelom prorokujemo. ¹⁰A kad dođe što je savršeno, prestat će što je djelomično. ¹¹Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, rasuđivao sam kao dijete. Kad sam postao muž, odbacio sam što je bilo djetinje. ¹²Jer sad gledamo kroz ogledalo, u zagonetki, a tada ćemo licem u lice. Sad spoznajem dijelom, a tada ću spoznati kao što sam i sam spoznat. ¹³A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, to troje. Ali je najveća među njima ljubav.