Prva knjiga o Kraljevima
1,39
Svećenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz šatora, pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu, i sav narod povika: »Živio kralj Salomon!«
Kontekst
37 Kako je bio Gospodin s mojim gospodarem i kraljem tako neka bude i sa Salomonom i neka uzvisi njegovo prijestolje još više nego prijestolja Davida, mojega gospodara i kralja!«
38 I siđoše svećenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jojadin, s Kerećanima i Pelećanima, dadoše Salomona posjesti na mazgu kralja Davida i odvedoše ga do Gihona.
39 Svećenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz šatora, pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu, i sav narod povika: »Živio kralj Salomon!«
40 Tada pođe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno da se je sva zemlja razlijegala od njihove vike.
41 To čuše Adonija i svi uzvanici što su bili kod njega kad upravo završiše s gozbom. Kad Joab začu trube, upita: »Zašto ta velika vika u gradu?«
