Prva knjiga o Kraljevima
10,7
Nisam htjela vjerovati što se govorilo dok ne dođem i ne vidim svojim očima. I zaista, ni pola mi nije kazano. Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju ono što sam slušala.
Kontekst
5 i kad je jela na njegovu stolu, gledajući kako njegovi dostojanstvenici tamo sjede i njegove sluge poslužuju, kao i njihovo odijelo i njegove peharnike i žrtve paljenice koje bi on u Hramu prinosio Gospodinu, ona se tad nije više mogla suzdržati
6 i reče kralju: »Istina je bila što sam čula u svojoj zemlji o tebi i o tvojoj mudrosti.
7 Nisam htjela vjerovati što se govorilo dok ne dođem i ne vidim svojim očima. I zaista, ni pola mi nije kazano. Tvoja mudrost i tvoje vrline nadvisuju ono što sam slušala.
8 Sretni tvoji ljudi, sretne tvoje sluge, što uvijek stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost.
9 Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog tvoj, koji te je zavolio tako da te je postavio na Izraelovo prijestolje. Jer Gospodin ljubi Izraela uvijek, postavi te kraljem da sudiš i dijeliš pravicu.«
