# Prva knjiga o Kraljevima 17

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Prorok Ilija navješćuje Božju kaznu

**1** Jednoga dana reče Ahabu Tišbijac Ilija, jedan od žitelja Gileada: »Tako živ bio Gospodin, Bog Izraelov, u čijoj sam službi: Sljedećih godina ne će pasti ni rosa ni dažd, osim ako ja sam to zapovjedim!«
**2** Potom mu dođe riječ Gospodnja:
**3** »Odi odavde, okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana!
**4** Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam zapovjedio da te tamo hrane.«
**5** On posluša Gospodina, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana.
**6** Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako navečer. Iz potoka je pio.
**7** Poslije nekog vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji.

**8** Tada mu dođe riječ Gospodnja ovako:
**9** »Hajde, idi u Sareptu, što je kod Sidona, i tamo ostani! Zapovjedio sam tamo jednoj udovici da te hrani.«
**10** Tako se on zaputi u Sareptu. Kad dođe na gradska vrata, a jedna udovica skuplja drva. On je dozva i zamoli je: »Donesi mi malo vode u posudi, da se napijem!«
**11** Kad ona pođe da mu donese, viknu on za njom: »Donesi mi i malo kruha!«
**12** Ona odgovori: »Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nemam ništa pečenog, nego još samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo skupljam drva da odem i to zgotovim sebi i svom sinu. Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti.«
**13** A Ilija joj reče: »Ne brini se! Idi i učini kako si rekla! Ali prije napravi od toga meni jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i svom sinu.
**14** Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:  
Brašna u ćupu ne će nestati  
i krčag s uljem ne će se isprazniti  
do onoga dana kad Gospodin  
opet pusti dažd na zemlju.«

**15** Ona ode i učini kako je bio rekao Ilija, i imali su jela za dugo vremena ona, on i njezina kuća.
**16** Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed kazao Gospodin preko Ilije.

## Uskrisenje udovičina sina

**17** Poslije toga dogodi se da se je razbolio sin žene kojoj je pripadala kuća. Kako je njegova bolest postala teška, tako da je izdahnuo dušu,
**18** reče ona Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?«
**19** On joj odgovori: »Daj mi svog sina!« Uze ga tad iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao, i položi ga na svoju postelju.
**20** Tada se pomoli Gospodinu ovako: »Gospodine, Bože moj, hoćeš li doista tako ucviliti udovicu kod koje sam gost, da joj umoriš sina?«
**21** Nato se ispruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodinu: »Gospodine, Bože moj, daj ipak da se dječakov život opet u njega vrati!«
**22** I Gospodin usliši Ilijin vapaj. Život se dječakov opet u njega vrati, i posta živ.
**23** I Ilija uze dječaka, iznese ga iz gornje sobe u kuću i preda ga njegovoj majci i reče: »Evo, tvoj sin opet živi!«
**24** Tada žena reče Iliji: »Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita.«

---

Izvor: https://biblija.verbum.hr/prva-kraljevima/17
Prethodno poglavlje: https://biblija.verbum.hr/prva-kraljevima/16.md
Sljedeće poglavlje: https://biblija.verbum.hr/prva-kraljevima/18.md
Knjiga: https://biblija.verbum.hr/prva-kraljevima.md