Prijenos kovčega Saveza

¹Tada sabra Salomon Izraelove starješine i sve plemenske glavare, knezove izraelskih rodova kod sebe u Jeruzalemu, da se prenese kovčeg Gospodnjega saveza iz grada Davidova, a to je Sion. ²I tako se sabraše kod kralja Salomona svi Izraelovi ljudi na blagdan u mjesecu Etanimu, a to je sedmi mjesec. ³Kad dođoše sve Izraelove starješine, podigoše svećenici kovčeg ⁴i prenesoše kovčeg Gospodnji, šator svjedočanstva i sve sveto posuđe koje je bilo u šatoru. ⁵Pritom žrtvova kralj Salomon i s njim sva Izraelova općina, koja je bila kod njega, pred kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se zbog njihova mnoštva nije moglo izbrojiti niti računati. ⁶Tada unesoše svećenici kovčeg Gospodnjega saveza na njegovo mjesto u zadnji prostor Hrama, u Svetinji nad svetinjama, pod krila keruba. ⁷Kerubi su naime držali krila raširena nad mjestom gdje je stajao kovčeg. Tako pokriše kerubi kovčeg i njegove poluge odozgo. ⁸Poluge su bile tako duge da su se krajevi poluga vidjeli u svetištu pred zadnjim prostorom. Ali se dalje vani nisu vidjeli. Ostadoše ondje do dana današnjega. ⁹U kovčegu su bile samo dvije kamene ploče što ih je bio u nj stavio Mojsije na Horebu, kad Gospodin sklopi savez sa sinovima Izraelovim, nakon što iziđoše iz egipatske zemlje. ¹⁰Kad svećenici ostaviše svetište, oblak napuni Gospodnji Hram. ¹¹Svećenici nisu mogli zbog oblaka pristupiti i izvršiti svoju službu. Jer slava Gospodnja napuni Gospodnji Hram. ¹²Tada reče Salomon: »Gospodin je rekao da će stanovati u mraku. ¹³I ja sagradih tebi kuću za stan, umjesto da u njemu stanuješ za vječna vremena.« ¹⁴Tada se okrenu kralj i blagoslovi svu općinu Izraelovih sinova, a sva je općina stajala. ¹⁵On reče: »Blagoslovljen neka je Gospodin, Bog Izraelov, koji je, eto, zaista ispunio obećanje što ga je svojim ustima dao mojemu ocu Davidu kad je rekao: ¹⁶Od vremena kad sam bio izveo iz Egipta svoj narod Izraela, ne izabrah nijednoga grada između svih Izraelovih plemena, da se tamo sagradi Hram u kojem bi stanovalo moje ime. Ali za to izabrah Davida, da vlada nad mojim narodom Izraelom. ¹⁷I naumi, doduše, moj otac David da sagradi Hram imenu Gospodina, Boga Izraelova, ¹⁸ali Gospodin reče mojemu ocu Davidu: Dobro činiš što si naumio sagraditi Hram mom imenu. ¹⁹Ali ti ne ćeš sagraditi toga Hrama, nego onaj koji će ti se roditi; on će sagraditi Hram mom imenu. ²⁰I eto, Gospodin ispuni obećanje što ga je dao. Ja stupih na mjesto svojega oca Davida i sjedoh na Izraelovo prijestolje, kao što obeća Gospodin, i sagradih Hram imenu Gospodina, Boga Izraelova. ²¹Ja u njemu pripravih mjesto za kovčeg u kojem je savez Gospodnji, što ga je sklopio s našim ocima kad ih je izveo iz egipatske zemlje.« ²²Potom Salomon, ispred sve Izraelove općine, stupi pred Gospodnji žrtvenik, raširi ruke prema nebu ²³i pomoli se: »Gospodine, Bože Izraelov! Nijedan bog gore na nebu ni dolje na zemlji nije ti jednak: savez i milost čuvaš svojim slugama koji idu pred tobom čitavim srcem. ²⁴Ti si svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu, ispunio što si mu bio obećao. Što si rekao svojim ustima, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan. ²⁵A sada, Gospodine, Bože Izraelov, ispuni svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu, i obećanje što si mu ga dao kad si rekao: Koliko je do mene ne će ti nikada nestati čovjeka koji bi sjedio na Izraelovu prijestolju. Samo tvoji potomci moraju svoje ponašanje učiniti takvim da idu preda mnom kao što si ti išao preda mnom. ²⁶Sada dakle, Bože Izraelov, daj da se obistini obećanje što si ga dao svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu! ²⁷A hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa najviša ne mogu te obuhvatiti – koliko manje ova kuća koju sagradih! ²⁸A obazri se na molitvu svog sluge i na njegov vapaj, Gospodine, Bože moj. Čuj zaziv i molitvu koju danas upravlja tebi tvoj sluga! ²⁹Daj da tvoje oči budu otvorene nad ovom kućom danju i noću, nad mjestom za koje si obećao: Moje će ime tamo stanovati! ³⁰Čuj molitvu koju će na ovom mjestu obavljati tvoj sluga! Čuj vapaj svojega sluge i svog naroda Izraela kada se god mole na ovom mjestu! Usliši je na mjestu gdje sjediš na prijestolju, u nebu, usliši je i oprosti! ³¹Ako se netko ogriješi o svojega bližnjega i njemu se odredi zakletva kojom se mora zakleti, i on se pokaže sa zakletvom pred tvojim žrtvenikom u ovoj kući, ³²onda ti čuj to u nebu i zahvati i pribavi pravo svojim slugama. Krivca osudi obraćajući njegova djela na njegovu glavu! A nedužnoga oslobodi postupajući s njim po njegovoj nedužnosti! ³³Ako tvoj narod Izrael bude potučen od neprijatelja zato što se ogriješio o tebe, ali se opet obrati k tebi i slavi tvoje ime, i u ovoj se kući moli, i vapi k tebi, ³⁴onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojemu puku Izraelu i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim ocima! ³⁵Ako se zatvorilo nebo, tako da ne pada dažd jer su se ogriješili o tebe, i oni se mole na ovom mjestu, i slave tvoje ime, i obrate se od svojih grijeha jer si ih ponizio, ³⁶onda ti čuj to u nebu, oprosti grijehe svojim slugama i svojemu narodu Izraelu, upravi ih na pravi put, kojim da idu, i pusti dažd na svoju zemlju, koju si dao svojemu narodu u baštinu! ³⁷Ako nastane glad u zemlji, ako budu kuga, suša, snijet, skakavci i gusjenice, ako je neprijatelj pritisne, ako je pohodi neko zlo ili neka bolest: ³⁸svaku molitvu, svaki vapaj što tada bilo tko izgovori u svemu tvojem narodu Izraelu, ako svaki osjeća bol u svojem srcu i raširi ruke prema ovoj kući, ³⁹onda ti to čuj u nebu na mjestu na kojem sjediš na prijestolju, i oprosti, i zahvati, i podaj svakome po svemu njegovu životu, jer ti poznaješ njegovo srce! Jer ti jedini prozireš srce sve čovječje djece, ⁴⁰da te se uvijek boje, dokle god žive u zemlji koju si dao našim ocima! ⁴¹Ali i stranca, koji ne pripada tvojemu narodu Izraelu, nego iz daleke zemlje dolazi zbog tvojega imena ⁴²jer se čuje za tvoje veliko ime, za tvoju jaku ruku i za tvoju podignutu mišicu, kad on dakle dođe i pomoli se u ovoj kući, ⁴³onda ga ti čuj u nebu na mjestu gdje sjediš na prijestolju, i učini sve za što te zaziva stranac, da svi narodi na zemlji upoznaju tvoje ime, da te štuju kao tvoj narod Izrael i da doznaju da je ovaj Hram, što ti ga sagradih, prozvan po tvojem imenu! ⁴⁴Ako tvoj narod iziđe u borbu protiv svojih neprijatelja putom kojim ga pošalješ, i pomoli se Gospodinu prema gradu koji si izabrao, prema Hramu koji sam sagradio tvojemu imenu, ⁴⁵onda ti čuj u nebu njegovu molbu i njegov vapaj i podaj mu pobjedu! ⁴⁶Ako su se ogriješili o tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i ti se razljutiš na njih i predaš ih neprijatelju, tako da ih njihovi tlačitelji zarobe i odvedu u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu, ⁴⁷i ako se tad oni osvijeste u zemlji gdje su zarobljeni, i obrate se, i zavape k tebi u zemlji svojih tlačitelja i priznaju: Sagriješismo i zlo učinismo, bezbožni smo bili, ⁴⁸ako se dakle svim srcem i svom dušom obrate k tebi u zemlji svojih neprijatelja, koji ih odvedoše, i pomole se tebi, prema zemlji koju si dao njihovim ocima, prema gradu koji si izabrao, i prema Hramu koji sam sagradio tvojemu imenu, ⁴⁹onda ti usliši njihovu molitvu i vapaj u nebu na mjestu na kojem sjediš na prijestolju, i pribavi im pravicu! ⁵⁰I oprosti svojemu narodu što je sagriješio protiv tebe i sve prijestupe, koliko su skrivili protiv tebe, i daj da nađu milost kod svojih tlačitelja, da im se smiluju! ⁵¹Jer on je tvoj narod i tvoja svojina, koju si izveo iz Egipta, iz talionice željeza. ⁵²Neka budu tvoje oči otvorene na molbu tvojega sluge i na molbu tvojega naroda Izraela, da ih uslišiš u svemu za što te zazovu! ⁵³Jer ti si ih odvojio sebi za svojinu iz svih naroda na zemlji, kao što si obećao preko svojega sluge Mojsija, kad si izveo naše oce iz Egipta, ti, veliki Gospodine!« ⁵⁴Kad je Salomon bio posve dovršio prošnju i molitvu Gospodinu, ustade s mjesta pred žrtvenikom Gospodnjim, gdje je bio klečao ruku raširenih prema nebu, ⁵⁵stupi naprijed i blagoslovi svu općinu Izraelovu snažnim glasom ovako: ⁵⁶»Blagoslovljen neka je Gospodin, koji je svojemu narodu Izraelu pribavio mir posve onako kao što je obećao. Nije ostalo neispunjeno ni jedno jedino od svih sjajnih obećanja što ih je dao preko svojega sluge Mojsija. ⁵⁷Gospodin, Bog naš, neka bude s nama, kao što je bio s našim ocima! Neka nas ne ostavi i ne odbije. ⁵⁸Da se srca naša obrate k njemu i mi hodimo svim njegovim putovima i držimo njegove zapovijedi, uredbe i zakone, na koje je obvezao naše oce. ⁵⁹I ove moje riječi, što sam ih u molitvi upravio Gospodinu, neka budu nazočne Gospodinu, Bogu našemu, dan i noć, da pribavi pravicu svojemu sluzi i svom narodu Izraelu u svako doba, ⁶⁰da svi narodi na zemlji dođu do spoznaje da je Gospodin Bog i nitko drugi. ⁶¹A vaše srce neka bude nepodijeljeno odano Gospodinu, Bogu našemu, da hodite po njegovim uredbama i držite njegove zapovijedi, kao danas!« ⁶²Tada prinese kralj i sav Izrael s njim žrtve klanice Gospodinu. ⁶³Kao žrtvu pričesnicu, koju dade Salomon zaklati za Gospodina, žrtvova on dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca. Tako posvetiše Gospodnji Hram kralj i svi sinovi Izraelovi. ⁶⁴U onaj dan posveti kralj srednji dio predvorja pred Gospodnjim Hramom. Jer ondje prinese žrtve paljenice, prinose i pretilinu od žrtava pričesnica. Mjedeni žrtvenik, koji je stajao pred Gospodinom, bio je premalen da primi prinose žrtava paljenica i pretilinu žrtava pričesnica. ⁶⁵Tako tada proslavi Salomon blagdan, i sav Izrael s njim, velikim zborom od ulaza u Hamat do egipatskoga potoka, pred Gospodinom, Bogom našim, sedam dana i još jednom sedam dana, dakle četrnaest dana. ⁶⁶Osmi dan otpusti ljude. Oni se rastadoše od kralja i odoše svojim kućama, veseli i dobre volje zbog svega dobra što ga je Gospodin bio iskazao svojemu sluzi Davidu i svojemu narodu Izraelu.