1. Makabejcima 11 — Biblija Šarić

Ptolemejeva vojna protiv Aleksandra

¹Potom skupi egipatski kralj vojsku, brojnu poput pijeska na morskoj obali, uz to veliku flotu. Nastojao je prijevarom prisvojiti Aleksandrovo kraljevstvo i pripojiti ga svojemu kraljevstvu. ²Tako pođe u Siriju s miroljubivim riječima. Stanovnici gradova otvarali su mu vrata i izlazili mu u susret, jer je bio zapovjedio kralj Aleksandar da mu izlaze u susret, zato što mu je bio tast. ³Ptolemej je ulazio u gradove i postavljao u svaki grad vojnu posadu. ⁴Kad se je približio Azotu, pokazali su mu spaljeno Dagonovo svetište te ruševine Azota i okolnih mjesta, uz to trupla vojnika ubijenih i spaljenih u ratu koja su poslagali kraj puta kojim je kralj prolazio. ⁵Pripovijedali su kralju o Jonatanovim nasiljima, da ga ocrne, ali kralj je šutio. ⁶Jonatan je došao s velikim sjajem u Jopu na susret s kraljem. Pozdravili su jedan drugoga i prenoćili su tamo. ⁷Onda isprati Jonatan kralja do rijeke zvane Eleuter. Potom se vratio u Jeruzalem. ⁸Kralj Ptolemej zavladao je gradovima uz obalu sve do Seleucije na moru te je počeo smišljati zlobne planove protiv Aleksandra. ⁹Poslao je naime poslanike kralju Demetriju i poručio mu: »Dođi da sklopimo savez pa ću ti dati svoju kćer koju je sada udana za Aleksandra, a i ti ćeš postati kralj u kraljevstvu svojega oca. ¹⁰Pokajao sam se što sam njemu dao svoju kćer za ženu, jer mi on radi o glavi.« ¹¹Tako ga je okrivio, jer je želio domoći se njegova kraljevstva. ¹²Nakon što je od Aleksandra oduzeo svoju kćer, dao ju je Demetriju za ženu. Tako se otuđio od Aleksandra i njihovo neprijateljstvo postalo je općenito poznato. ¹³Ptolemej je ušao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije. Od tada je nosio na glavi dvije krune: jednu za Egipat i drugu za Aziju. ¹⁴Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici toga kraja pobunili protiv njega. ¹⁵Kad je Aleksandar primio vijest o tim događajima, vratio se i poveo rat protiv Ptolemeja. Ovaj se podigao sa snažnom vojskom protiv njega te ga pobijedio. ¹⁶Aleksandar pobježe u Arabiju da nađe tamo zaštitu, i tako je Ptolemej zavladao. ¹⁷Arap Zabdiel odrubio je glavu Aleksandru i poslao je Ptolemeju. ¹⁸Tri dana nakon toga umro je kralj Ptolemej, a vojne posade koje je on bio postavio u utvrde, poubijali su stanovnici tih gradova. ¹⁹Tako je Demetrije postao kralj 187. godine.

Jonatan i Demetrije II.

²⁰U ono vrijeme Jonatan je skupio borce po Judeji da povede rat protiv tvrđave u Jeruzalemu te je postavio oko nje mnogo strojeva za opsadu. ²¹Na to ode nekoliko otpadnika, koji su mrzili svoj narod, kralju i javiše mu da Jonatan opsjeda tvrđavu. ²²Kad je on to čuo, razgnjevio se. Odmah se podiže, ode u Ptolemaidu i posla pismo Jonatanu neka zaustavi opsjedanje tvđave i odmah dođe u Ptolemaidu na sastanak s njime radi razgovora. ²³Jonatan je to primio na znanje, ali je ipak dao nastaviti opsjedanje. Zatim je izabrao neke od Izraelovih starješina i od svećenika te se sam izložio opasnosti. ²⁴Uzeo je zlata i srebra i odjeće i mnogo drugih darova te otišao kralju u Ptolemaidu. Našao je milost pred njim. ²⁵Doduše, neki otpadnici iz naroda podigli su protiv njega tužbu. ²⁶Ali je kralj postupao s njim kao njegovi prethodnici te mu iskazivao čast pred svim svojim prijateljima. ²⁷Potvrdio ga je u službi velikog svećenika i u svim prijašnjim častima te ga dao uvrstiti među svoje prve prijatelje. ²⁸Jonatan je zamolio kralja da izuzme od poreza Judeju i tri pokrajine Samarije, za uzvrat mu je obećao tri stotine srebrnih talenata. ²⁹Kralj prihvatio i povrh svega toga dao mu ovu povelju: ³⁰»Kralj Demetrije pozdravlja svojega brata Jonatana i Židovski narod. ³¹Šaljemo vam prijepis pisma što smo ga o vama pisali svojemu rođaku Lastenu, tako da znate. ³²Kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena. ³³Određujemo da se narodu Židova, koji su nam prijatelji i vjerni saveznici, daju povlastice zbog njihove privrženosti. ³⁴Predajemo im područje Judeje i tri pokrajine: Aferemu, Lidu i Ramataim. One su odvojene od Samarije sa svime što im pripada i priključene Judeji. Svima koji u Jeruzalemu obavljaju žrtve otpuštamo kraljevske poreze što ih je kralj svake godine ubirao od usjeva zemlje i uroda stabala. ³⁵Od danas ih izuzimamo od svega ostaloga što nam pripada, od desetine, carine, poreza na solane i vijenaca što nam pripadaju. ³⁶Ništa od ovoga ne smije biti dokinuto odsad i zauvijek. ³⁷Sada se pak potrudite da se načini prijepis ovoga i da se preda Jonatanu! Neka ga on na svetoj gori postavi na vidno mjesto!«

Jonatan pomaže Demetriju II. u Antiohiji

³⁸Kad je kralj Demetrije vidio da vlada mir u njegovoj zemlji i da se više nitko ne opire, raspustio je svu svoju vojsku poslavši svakoga u vlastito mjesto, izuzevši jedinice stranaca koje je bio prikupio na poganskim otocima. Zbog toga su ga zamrzili pripadnici postrojba koje su služile pod njegovim precima. ³⁹Trifon, jedan od onih koji su prije bili uz Aleksandra, opazio je da svi pripadnici vojske rogobore protiv Demetrija. Tada se on obratio Arapu Imalkui koji je odgajao Aleksandrova sinčića. ⁴⁰Nagovarao ga je neka mu preda dječaka kako bi ga postavio za kralja umjesto njegova oca. Pripovijedao mu je o Demetrijevu postupku i kako ga mrze njegovi vojnici, i dulje je vremena ostao tamo. ⁴¹Međutim, Jonatan je zatražio od kralja Demetrija neka povuče posadu iz jeruzalemske tvrđave i iz drugih tvrđava, jer napadaju Izraelce. ⁴²Demetrije poruči Jonatanu: »Učinit ću ne samo to tebi i tvome narodu nego ću nagraditi tebe i tvoj narod čim mi se pruži zgodna prilika. ⁴³A ti ćeš mi sada dobro učiniti ako mi pošalješ muževe koji će se boriti na mojoj strani, jer su se svi moji vojnici pobunili protiv mene.« ⁴⁴Jonatan mu je poslao u Antiohiju tri tisuće hrabrih vojnika. Kad su oni stigli kralju, ovaj se obradovao njihovu dolasku. ⁴⁵Tada se u središtu grada skupilo oko sto dvadeset tisuća muškaraca koji su htjeli ubiti kralja. ⁴⁶Kralj je pobjegao u palaču, a građani su zaposjeli ulice grada i počeli napad. ⁴⁷Kralj pozva u pomoć Židove. Oni su se u punom broju najprije okupili oko njega, a zatim se razišli po gradu i onoga dana poubijali u gradu oko sto tisuća ljudi. ⁴⁸Uz to su zapalili grad te onoga dana nakupili mnogo plijena. Tako su spasili kralja. ⁴⁹Kad su stanovnici grada vidjeli da su Židovi gospodari grada i da upravljaju po svojoj volji, izgubili su hrabrost i zavapili kralju: ⁵⁰»Pruži nam desnicu i zapovjedi Židovima da obustave postupak protiv nas i protiv grada!« ⁵¹Oni su zaista odložili oružje i sklopili mir. Tako su Židovi stekli slavu pred kraljem i pred svim stanovnicima njegova kraljevstva i vratili se s mnogim plijenom u Jeruzalem. ⁵²Kralj Demetrije nastavio je čvrsto sjediti na svojem kraljevskom prijestolju i zemlja se primirila. ⁵³Međutim, prekršio je sva obećanja i postao prema Jonatanu neprijateljski raspoložen. Umjesto da mu nagradi iskazana dobročinstva, on ga grubo pritisnu.

Jonatan na strani Antioha VI. protiv Demetrija II.

⁵⁴Potom se Trifon vratio s još veoma mladim dječakom Antiohom koji je bio proglašen kraljem i okrunjen. ⁵⁵Tada se skupiše oko njega svi vojnici koje je otpustio Demetrije, i stadoše se boriti protiv Demetrija. On je bi poražen i pobjegao je. ⁵⁶A Trifon se dokopao slonova i osvojio Antiohiju. ⁵⁷Antioh mlađi zatim je poslao Jonatanu ovo pismo: »Potvrđujem te na službi velikog svećenika i postavljam te za upravitelja četiriju pokrajina i ubrajam te među kraljeve prijatelje.« ⁵⁸Ujedno mu je poslao zlatno stolno posuđe te mu dao ovlast da pije iz zlatnih čaša, da se oblači u grimiz i da nosi zlatnu kopču. ⁵⁹Njegova brata Šimuna postavio je vojskovođom na području Ljestava Tira do granice s Egiptom. ⁶⁰Jonatan se zatim dao na put te prošao područje s ove strane Rijeke uključivši i gradove. Pridružila mu se sva sirijska vojska boreći se za njega. Kad je došao u Askalon, izašli su pred njega stanovnici grada i oduševljeno ga pozdravili. ⁶¹Odatle je otišao prema Gazi, a stanovnici Gaze zatvorili su mu vrata. Tada je postavio opsadu oko grada, zapalio predgrađa i oplijenio ih. ⁶²Na to su stanovnici Gaze zamolili Jonatana za mir. On im je pružio desnicu, ali je uzeo sinove vrhovnika za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Onda je prošao dalje tim područjem sve do Damaska. ⁶³Kad je Jonatan čuo da su Demetrijevi zapovjednici došli s jakom vojskom u Kadeš u Galileji te da ga kane napasti, ⁶⁴krenuo je da im se suprotstavi, a svojega brata Šimuna ostavio je u zemlji. ⁶⁵Šimun je postavio opsadu oko Betsura, napadao ga dugo vremena i držao ga u okruženju. ⁶⁶Kada su zamolili da im pruži desnicu, on je pristao, ali im je naredio da napuste grad, zaposjeo je grad i postavio u nj vojnu posadu. ⁶⁷Jonatan se s vojskom utaborio uz Genezaretsko jezero. Rano ujutro otišao je u ravnicu Asor. ⁶⁸Iznenada im se u ravnici suprotstavila vojska tuđinaca. Ovi su u gori postavili zasjedu protiv njega, a zatim su mu se primakli sprijeda. ⁶⁹Vojnici iz zasjede iskočili su tada i navalili! ⁷⁰A sva Jonatanova vojska dala se u bijeg. Niti jedan od njih ne htjede zaostati, osim Absalamova sina Matatije i Kalfijeva sina Jude, koji su bili zapovjednici njegove vojske. ⁷¹Jonatan razdrije svoje haljine, posu glavu pepelom i pomoli se. ⁷²Tada je na njih navalio, porazio ih i natjerao ih u bijeg. ⁷³Kad su to vidjeli njegovi vojnici koji su bili u bijegu, vratili su se k njemu te su s njime progonili neprijatelje do Kedeša gdje su oni bili utaboreni. Tamo su se zaustavili. ⁷⁴Onoga dana pade od pogana oko tri tisuće vojnika. Jonatan se zatim vratio u Jeruzalem.