Filistejci pobjeđuju sinove Izraelove i odnose kovčeg Saveza

¹I vrijedila je riječ Samuelova u svemu Izraelu. Tada iziđoše sinovi Izraelovi u boj protiv Filistejaca i utaboriše se kod Eben Haezera, a Filistejci su imali svoj tabor kod Afeka. ²Filistejci se postaviše protiv sinova Izraelovih. Boj se odulji. Napokon razbiše Filistejci sinove Izraelove. Njih izginu na bojnom polju oko četiri tisuće ljudi. ³Kad se vojska vrati u tabor, upitaše starješine sinova Izraelovih: »Zašto dopusti Gospodin da nas Filistejci danas poraze? Mi ćemo kovčeg Gospodnjega Saveza donijeti k sebi iz Šila. Kad dođe u našu sredinu, on će nas izbaviti iz ruke naših neprijatelja.« ⁴Narod, dakle, posla u Šilo, i donesoše otamo kovčeg Saveza Gospodina nad vojskama, koji vlada nad kerubima. Oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, pratila su kovčeg Božjega Saveza. ⁵Kad kovčeg Gospodnjega Saveza stiže u tabor, podiže sav Izrael takvu radosnu viku da je zatutnjila zemlja. ⁶Filistejci čuše glasno radovanje i rekoše: »Što znači ta glasna radosna vika u taboru izraelskom?« Saznaše da je došao kovčeg Gospodnji u tabor. ⁷I uplašiše se Filistejci i rekoše: »Bog je došao u tabor.« I vikali su: ⁸»Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga moćnog božanstva? To je isti Bog koji je udarao Egipćane svakojakim mukama u pustinji. ⁹Dignite se i pokažite se kao ljudi, o Filistejci! Inače ćete morati služiti Hebrejima, kao što su oni služili vama! Budite ljudi i borite se.« ¹⁰I borili su se Filistejci, i Izraelci su bili potučeni. Pobjegoše svaki u svoju postojbinu. Poraz je bio vrlo težak. Od Izraelaca je palo trideset tisuća ljudi pješaka. ¹¹I kovčeg Božji bio je otet, i oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, padoše.

Smrt Elijeva i njegovih sinova

¹²Jedan čovjek iz Benjamina pobježe s bojnoga polja i dođe još istog dana u Šilo razdrtih haljina i sa zemljom na glavi. ¹³I kad dođe, sjedio je Eli pun iščekivanja na stolici pokraj vrata; jer je njegovo srce bilo u strahu za Božji kovčeg. Kad dođe taj čovjek i gradu donese glase, nastade vika svega grada. ¹⁴Eli, čuvši tu glasnu viku, upita: »Što znači ta vreva?« Čovjek brže dotrča i javi Eliju. ¹⁵Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oči su njegove bile oslijepjele tako da više nije mogao ništa vidjeti. ¹⁶Čovjek reče Eliju: »Dolazim s bojnoga polja. Danas sam utekao iz boja.« On upita: »Kako je bilo, sine moj?« ¹⁷Glasnik odvrati: »Pobjegoše Izraelci pred Filistejcima. Vojska je teško poražena. I tvoja oba sina Hofni i Pinhas padoše, i kovčeg je Božji otet.« ¹⁸Kad spomenu kovčeg Božji, pade on sa stolice pokraj vrata, slomi vrat i umre, jer je bio star i težak čovjek. Četrdeset godina bio je sudac Izraelu. ¹⁹Njegova snaha, žena Pinhasova, bila je trudna i blizu da rodi. Kada doču da je kovčeg Božji otet i da su joj umrli svekar i muž, pade na tlo i porodi. Najednom joj, naime, dođoše bolovi. ²⁰Kad je umirala, rekoše žene što su stajale uz nju: »Budi utješena, rodila si sina!« Ali ona ne odgovori ništa i nije marila za to. ²¹Dječaku nadjenu ime Ihabod, rekavši: »Ode slava Izraelova« jer je otet kovčeg Božji, a mislila je također na svekra i na muža. ²²Rekla je »Ode slava Izraelova« jer je bio otet kovčeg Božji.