Vapaj protiv bezbožnika
1Zašto se, Gospode, držiš tako daleko i zašto se kriješ u vremenima nevolje?
2U oholosti bezbožnik progoni siromaha, hvata se prijevare koju mu izmisli.
3Bezbožnik se diči svojim obijesnim željama, slavi varalicu, a prezire Gospoda.
4Ovako drsko misli bezbožnik: »On ne istražuje! Nema Boga!« Sve su to njegove neprestane misli.
5Uvijek mu njegovi putovi donose sreću. Tvoji mu sudovi ostaju daleko; podsmjehuje se svim svojim protivnicima.
6Govori u srcu: »Ni u potomstvu ne ću propasti. Mene nesreće uvijek štede.«
7Usta su mu puna psovke, varke i nasilja; pod njegovim je jezikom nasilje i himba.
8Leži u potaji i vreba, zadavi nedužnoga potajno; njegove oči vrebaju na bijednika.
9Leži u potaji i vreba poput lava u guštari; vreba da uhvati jadnika. Hvata nemoćnika i uvlači ga u svoju mrežu,
10smlavi ga, okomljuje se na njega i nesretnici padaju u njegove pandže.
11Misli u srcu: »Bog je zaboravio na to! Zastro je svoje lice i ne vidi ništa.«
12Ustani, Gospode Bože! Podigni svoju ruku, ne zaboravi siromaha!
13Kako može bezbožnik huliti na Boga i misliti u srcu da ti to ne kažnjavaš?
14Ali ti to vidiš. Ti znaš za muku i tugu, ti ih gledaš i uzimaš u zaštitu. Tebi se povjerava siromah, ti si pomoćnik siroti.
15Satri bezbožniku i zlobniku mišicu! Kazni do uništenja grijeh zločinca!
16Gospod je kralj dovijeka i zauvijek; nestade bezbožnika iz njegove zemlje.
17Gospode, ti čuješ želje žalosnih, krijepiš njihovo srce, priklanjaš im svoje uho.
18Ti pribavljaš nemoćnima i patnicima njihovo pravo da više čovjek zemljani ne sije straha.
