Poglavlje 102

Molitva u nevolji progonstva

¹Molitva potlačenoga koji očajava i pred Gospodom izlijeva svoju muku.

²Gospode, čuj moju molitvu i vapaj moj neka dođe k tebi!

³Ne sakrivaj svojega lica preda mnom u dan moje nevolje! Prigni svoje uho k meni, u dan kad te zazovem, brzo me usliši!

⁴Jer prolaze kao dim moji dani i kosti moje sagorijevaju kao ugarak.

⁵Kao pokošena trava vene ranjeno srce moje jer svoj kruh zaboravljam jesti.

⁶Od snažnih jecaja mojih prionu mi koža uz kosti.

⁷Sličan sam čaplji u pustinji, postadoh k'o sova na pustim razvalinama.

⁸Ja sam bez sna i osamljen, postadoh kao ptica na krovu.

⁹Svaki dan me grde moji neprijatelji, izrugaju me i proklinju.

¹⁰Jedem pepeo kao kruh i miješam svoje piće sa suzama

¹¹zbog tvoje srdžbe i gnjeva, jer si me podigao i bacio.

¹²Dani su moji k'o oduljena sjena, a ja se sušim kao trava.

¹³A ti, Gospode, stoluješ dovijeka i spomen na te ostaje od koljena do koljena.

¹⁴Ti ćeš ustati i smilovati se Sionu; vrijeme je da mu se smiluješ, došao je čas!

¹⁵Jer tvoje sluge ljube njegovo kamenje, i njegove razvaline žaloste ih.

¹⁶Tada će se neznabošci bojati Gospodnjeg imena, svi kraljevi zemaljski tvoje slave

¹⁷kad Gospod opet sazda Sion i objavi se u slavi,

¹⁸uslišit će vapaj siromaha i ne će prezreti njihove molitve.

¹⁹Nek se napiše ovo za budući naraštaj, nanovo stvoren narod nek hvali Gospoda:

²⁰»Jer Gospod je pogledao sa svoga uzvišenog Svetišta, s neba na zemlju gleda,

²¹da čuje jecanje zasužnjenih, da oslobodi sinove smrti;

²²da se navješćuje na Sionu ime Gospodnje i njegova slava u Jeruzalemu,

²³kad se zajedno skupe narodi i kraljevstva da služe Gospodu.«

²⁴On putem slomi snagu moju, skratio je moje dane.

²⁵Rekoh: »Bože moj, ne uzimaj me u polovini mojih dana! Tvoje godine traju za sva pokoljenja.«

²⁶U početku utemeljio si zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

²⁷Oni će proći, a ti ostaješ. Svi će ostarjeti kao haljina; kao odjeću ti ih promijeniš i oni se raspadnu.

²⁸A ti ostaješ isti i godine tvoje nemaju kraja.

²⁹I sinovi tvojih slugu imat će prebivalište; njihovo potomstvo učvrstit će se pred tobom.