Psalmi
102,5
Kao pokošena trava vene ranjeno srce moje jer svoj kruh zaboravljam jesti.
Kontekst
3 Ne sakrivaj svojega lica preda mnom u dan moje nevolje! Prigni svoje uho k meni, u dan kad te zazovem, brzo me usliši!
4 Jer prolaze kao dim moji dani i kosti moje sagorijevaju kao ugarak.
5 Kao pokošena trava vene ranjeno srce moje jer svoj kruh zaboravljam jesti.
6 Od snažnih jecaja mojih prionu mi koža uz kosti.
7 Sličan sam čaplji u pustinji, postadoh k'o sova na pustim razvalinama.