Peta knjiga

Bog spašava u nevolji

¹»Zahvaljujte Gospodu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!« ²Tako nek govore otkupljenici Gospodnji, koje je otkupio iz vlasti neprijateljâ ³i skupio ih iz svih zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i juga! ⁴Lutahu u pustinji, u pustoši, ne nađoše puta k mjestu gdje bi se nastanili. ⁵Izgladnjeli i žeđu izmoreni, duša je posustajala u njima. ⁶Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje. ⁷Izvede ih na pravi put koji ide u mjesto prebivanja. ⁸Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim! ⁹Jer je utažio grla ožednjela, napunio je okrepom dušu izgladnjelu. ¹⁰Sjedili su u tami i u smrtnoj sjeni, ležali su okovani u bijedi i željezu, ¹¹jer su prkosili Božjim riječima i prezirali volju Svevišnjega. ¹²Zato im srce ponizi patnjama! Posrtahu, a ne bijaše nikog da im pomogne. ¹³Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje. ¹⁴Izvede ih iz tame i smrtne sjene i rastrga njihove okove. ¹⁵Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim! ¹⁶Jer razbi mjedena vrata i slomi željezne prijevornice. ¹⁷Ispaštahu bezumnici zbog svojih grješnih putova, morali su se mučiti za svoje grijehe. ¹⁸Gadilo se svako jelo duši njihovoj i već su stajali pred smrtnim vratima. ¹⁹Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje. ²⁰Posla svoju riječ i iscijeli ih, izbavi ih iz groba njihova. ²¹Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim! ²²Nek prinesu žrtve zahvalne, nek navješćuju djela njegova s radošću! ²³Koji otploviše morem na lađama, trgovali su na velikim vodama. ²⁴Gledali su djela Gospodnja, njegova čudesa na pučini. ²⁵On reče i diže olujni vihor koji uzburka valove. ²⁶Do neba se dizahu i spuštahu u bezdan. Od nevolje duša im obnemogla. ²⁷Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sve im je umijeće njihovo bilo uzaludno. ²⁸Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje. ²⁹On obrati buru u tišinu i morski valovi umuknuše. ³⁰I razveseliše se jer nastade tišina. U žuđenu luku on ih povede. ³¹Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim! ³²Neka ga hvale u zboru naroda, neka ga slave u vijeću staraca! ³³»On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vode u suhu zemlju; ³⁴plodna polja u slanu pustaru zbog zloće stanovnika njihovih. ³⁵On pretvara pustinju u jezero, suhu zemlju u tlo bogato izvorima. ³⁶Ondje naseli izgladnjele i oni podigoše sebi grad za stanovanje, ³⁷zasijaše polja, posadiše vinograde koji im doniješe obilne plodove. ³⁸I on ih blagoslovi te se veoma namnožiše i ne dade da im se umanji stoka njihova. ³⁹A kad opadahu, postadoše posramljeni pod teretom nesreće i boli. ⁴⁰On koji preokreće prezir na knezove, pusti ih da lutaju po pustinji bez puta. ⁴¹Iz bijede podiže siromaha i obitelji umnoži kao stada. ⁴²Videć' to čestiti nek se raduju, a zloća nek zatvori svoja usta. ⁴³Tko je mudar, neka zapamti ovo i nek razmišlja o dobroti Gospodnjoj!«