Obećanje Davidovu potomstvu

1 Hodočasnička pjesma.

²Kako se zakle Gospodu, zavjetovao se Snazi Jakovljevoj: ³»Ne ću ući u šator doma svoga, niti ću uzići na postelju svoje ložnice, ⁴ne ću dati sna svojim očima, ni drijema svojim vjeđama, ⁵dok ne nađem mjesto Gospodu, boravište Snazi Jakovljevoj!« ⁶»Evo, čusmo za njega u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim. ⁷Uđimo u stan njegov; poklonimo se podnožju njegovih nogu. ⁸Ustani, Gospode, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg moći tvoje! ⁹Svećenici tvoji nek se odjenu pravednošću! Nek se raduju tvoji pobožnici! ¹⁰Zbog sluge svoga Davida ne odvrati lica od svoga pomazanika!« ¹¹Gospod se zakleo Davidu, vjernošću od koje ne odstupa: »Potomka utrobe tvoje posadit ću na prijestolje tvoje. ¹²Ako tvoji sinovi očuvaju moj Savez i odredbe moje kojima ih naučih, onda će i njihovi sinovi dovijeka sjediti na tvome prijestolju!« ¹³Jer Gospod izabra Sion, htjede ga za svoje prebivalište. ¹⁴»Ovo je moje počivalište zavijeke. Ovdje ću boraviti jer ga zaželjeh. ¹⁵Zalihe ću njegove blagosloviti, siromahe njegove kruhom ću nasititi. ¹⁶Svećenike ću njegove zaodjenuti spasenjem. Njegovi pravednici će kliktati radosno. ¹⁷Tu ću učiniti da izraste rog Davida, pripravit ću svjetiljku svome pomazaniku. ¹⁸Neprijatelje ću njegove pokriti sramotom, a na njemu će sjati kruna njegova!«